Island je došao meni puno prije nego ja njemu

Dok mnogi svoj prvi dojam o zemlji u koju putuju steknu dolaskom na aerodrom i prvom vožnjom prema gradu, Island je stigao k meni puno prije nego što sam sletjela na Keflavík i krenula u nesvakidašnju vožnju dugu 45 minuta prema Reykjavíku, glavnome gradu Islanda. Bilo je to 2007. godine u Zagrebu. Prošlo je svega nekoliko mjeseci od kada sam se vratila iz Londona, gdje sam u sklopu au pair programa doživjela svoja prva iskustva života u velikom gradu.

Oduševljena idejom da u svijetu postoji velik broj obitelji koje bez imalo zadrške prihvaćaju mlade djevojke u svoj dom kako bi im pomogle čuvati djecu, a djevojke imaju priliku upoznati dotad nepoznate kulture, moja potraga za sličnim iskustvom započela je već u mom rodnome gradu. Uz moju novostvorenu vjeru da kad nešto dovoljno snažno želiš u životu, to će ti se i ostvariti i da slučajnosti ne postoje, prva obitelj u koju me je agencija poslala bila je jedna islandska obitelj.

Zajednica, obitelj i uzajamno pomaganje

U tom trenutku, kao jedini prijavljeni Islanđani u Hrvatskoj, trebali su svoj oslonac za uspješno funkcioniranje u kulturi koja se dijametralno razlikuje od njihove. Ove potomke Vikinga od malih nogu podučavaju pričama o hrabrosti, pravdi, snazi i pobjedivosti svekolikih nedaća, a to izravno utječe na njihov snažan individualizam i nužnost osjećaja samodostatnosti.

Ne igraju uloge, bez obzira na to kome se obraćaju (prodavačici u trgovini ili predsjedniku države) oni se obraćaju osobi, a ne nečijoj radnoj poziciji. Ovo proizlazi iz činjenice da je Island zemlja sa samo 320 000 stanovnika, od čega trećina živi u glavnome gradu, a površinom je tri puta veća od Hrvatske. Izuzetnih je geografskih karakteristika koje uvjete življenja čine, u najmanju ruku rečeno, izazovnima, a zajednica, obitelj i uzajamno pomaganje i u najobičnijim životnim situacijama na prvom su im mjestu.

Prvi su priznali Hrvatsku

Iz dana u dan, zanimljive činjenice o ovoj naciji počele su ulaziti u moju svakodnevicu. Islanđani imaju dva imena, koja obavezno mora odobriti Islandska komisija imenovanja, i nemaju klasična prezimena jer djeca preuzimaju očevo ime s nastavkom dottir ili son.

Prva su država koja je priznala Republiku Hrvatsku, a to odmah istaknu kad susretnu nekog iz Hrvatske. Njihov jezik proizašao je iz Islandskih saga prvih doseljenika te je toliko ostao očuvan da danas mogu čitati tekstove stare 1000 godina, a koje ostali Skandinavski narodi ne razumiju.

U čarapama na snijeg

Vjeruju u magiju, vilenjake i trolove u tolikoj mjeri da je slavljenje Božića uz njihovih 13 trolova poput igrice Dungeons & Dragons. Male bebe ostavljaju da spavaju vani u kolicima po zimi kako bi im ojačali imunitet. Trčanje u čarapama po snijegu ne uzrokuje viku roditelja, što je nama, odgajanima u stilu: „Ne sjedi na betonu, prehladit ćeš se!“, posebno teško razumjeti.

Najdraža grickalica im je osušena riba. Uvoz stranih proizvoda u Islandu je dugo bio zabranjen, zbog čega je posebno izražena ljubav prema vlastitim proizvodima, a osobito slatkišima na bazi slatkog korijena koji, rekla bih, ne prija svakome. Pivo je na njihov otok došlo tek 1989. godine, što znači da imaju bogatu paletu žestokih pića, spravljenih od raznoraznih trava i vrlo teškog okusa, koje samo hrabri mogu piti. Opsjednuti su Coca-Colom.

Imaju specifičan smisao za humor koji često prelazi na crnu stranu. Dovoljno je reći da su napravili mobilnu aplikaciju putem koje mogu saznati je li im njihova simpatija u rodu.

Prvi primjer nošenja s krizom

Iako se na prvi pogled doimalo kako sam ja bila podrška islandskoj obitelji u koju sam stigla, prava je istina da su oni mene podučili vrijednostima zajedništva, neustrašivom i snažnom koračanju kroz život uz obaveznu dozu humora i pozitivnog pogleda na izazove koji iskaču iza svakog ugla.

Već u drugoj godini suživota s mojim Islanđanima doživjela sam prvi primjer islandskog upravljanja krizom. Američki financijski vlak u koji su sjeli početkom 2000-ih doživio je katastrofalnu nesreću i zemlja je doživjela kolaps.

Kako Murphyjev zakon predviđa da kad jedna stvar krene loše, krenu i ostale – godinu i pol dana poslije, „mala“ erupcija vulkana Eyjafjallajökull prouzročila je potpuni kolaps zračnog prometa u Europi i donijela nov izazov ovoj maloj zemlji. Njihov šok i nevjericu doživjela sam poput vlastite. Kako će se izvući? Iznos kredita za kuću im se učetverostručio. Vulkanski pepeo zatrpao je zemlju. Kako sada dalje?

Sve će se već nekako riješiti

No na moje čuđenje, zabrinutost je bila veća s moje nego s njihove strane. Tada sam prvi put čula njihovu najpoznatiju uzrečicu „Þetta reddast“ koja u prijevodu znači „Sve će biti u redu“ ili „Sve će se već nekako riješiti“.

Nisu imali plan, nisu vidjeli korake rješenja, ali su znali da će se izvući. Moj šok je prerastao u najveće moguće poštovanje. Kako im je zajednica na prvome mjestu, njihova se borba morala nastaviti na Islandu i 2010. moji se Vikinzi vraćaju doma.

Kada ih posjetiti?

Kada ih posjetiti? Prva preporuka je uvijek: ljeti. Dani su najdulji, sunce se pojavi s vremena na vrijeme i obasja zemlju, zemlja je u svom najljepšem ruhu, a nijanse sive pretvaraju se u sasvim drugačije boje. Kristali leda bliješte obasjani sunčevim zrakama, a osmijeh na licima Islanđana tada je najveći.

Isto tako, tada se organizira i najveći događaj godine – Reykjavík pride. Njihov liberalizam i njegovanje jednakosti toliko su snažan dio kulture da Pride svake godine posjeti 70 000 - 90 000 ljudi, što je populacija gotovo cijeloga grada.

PageBreak

Cijeli Reykjavík koristi izvorsku toplu vodu

Krajem srpnja 2010. godine prvi put sam sletjela na aerodrom Keflavík, gdje me dočekala obitelj s porukom Velkomin! (Dobro nam došla!). Sreća je bila na najvišoj razini, a onda je krenuo put prema Reykjavíku. Prvi dojam je bio: „Houston, stigli smo!“. Island je vulkanska zemlja, bez šuma, puna mahovine, prepoznatljive crnozelene boje, kao da je na nekom drugom planetu.

Reykjavík je lučki grad, a njegovo ime u prijevodu znači: dimni zaljev. Nazvan je, naime, po bijeloj pari koja izlazi iz toplih izvora. Vrlo važan detalj koji malo ljudi zna je da cijeli Reykjavík koristi izvorsku toplu vodu, što znači da im je račun za vodu nezamislivo nizak, a s druge strane, miris sumpora neizbježan je pri svakom tuširanju.

Zlatni krug

Onaj tko prvi put posjeti Island prvo mora posjetiti nekoliko lokacija. Jedna od njih je tzv. Zlatni krug na jugoistoku zemlje, a uključuje nacionalni park Thingvellir, gdje se spajaju američka i europska tektonska ploča, a ujedno je i rodno mjesto demokracije i Althinga, prvog parlamenta, osnovanog davne 930. godine. Zatim slijedi spektakularan vodopad Gullfoss koji stvara rijeka Hvítá obrušavajući se u veliki kanjon. Stajati na mjestu gdje se toliko osjeti snaga vode nevjerojatan je doživljaj.

Krug zatvara veliki Geysir u nizini Haukadalur, koji je kao fenomen prvi opisan u svjetskoj literaturi i tako postao naziv za sve ostale gejzire. Iako se frekventnost njegove erupcije, koja ponekad dostiže 70 metara, često mijenja i otežava tempiranje one savršene turističke fotografije u trenutku erupcije, uz malo strpljenja i to je moguće.

Plava laguna

Plava laguna možda je najpoznatija islandska atrakcija. Svoju plavu boju dobiva od silikata i algi, a toplina vode i niska vanjska temperatura stalno stvaraju zadimljeni efekt. U takvoj atmosferi, dok se mažete ljekovitim bijelim blatom, doživljavate jedinstveno luksuzno SPA iskustvo.

No važno je znati da je Island pun sličnih laguna s podjednako očaravajućim prirodnim pozadinama, a cijena ulaska u njih je manja. Na povratku iz Plave lagune zaustavili smo se na Krýsuvíkurbjargu, golemoj litici koja u ljeti postaje dom tisućama različitih ptica. Sjela sam na rub i ostala obuzeta pogledom na morski beskraj. Uz pjev ptica i zvuke loma valova o stijene moje je biće ušlo u potpuno stanje spokoja.

Najbolji hot-dog u gradu

U narednim danima posjetili smo vulkanske pustinje, išli na jedno od brojnih jezera pecati pastrve, uživali u tradicionalnoj islandskoj kuhinji – janjetina, fermentirani morski pas, kit, juha od jastoga i njihov najomiljeniji pylsur, odnosno hot-dog na štandu Bæjarins Beztu Pylsur (doslovni prijevod: najbolji hot-dog u gradu), pili kavu na gradskoj plaži, gdje možete istovremeno sresti ljude obučene u kupaće kostime i one zabundane od glave do pete.

No još je jedno mjesto potrebno posjetiti za potpuni prvi doživljaj Islanda – glečerska laguna Jökulsárlón. Smještena je na istoku zemlje pa smo se prema ovom ledenom dragulju zaputili autocestom H1, jedinoj autocesti u zemlji. Vožnja duga pet sati u jednom smjeru brzo je prošla jer svaki zavoj nudi nov, jedinstven pogled na islandski krajolik. Pogled na poznati vodopad Seljalandsfoss oduzima dah.

Među santama

Jökulsárlón je ledena laguna koja nastaje otapanjem vode s obližnjeg glečera Vatnajökull tvoreći jezero ispunjeno golemim santama leda. Ova je laguna jedna od čestih lokacija za snimanje filmova. Izlazak iz automobila prati smanjenje temperature za dobrih 15-ak stupnjeva, ali nudi pogled koji će zauvijek ostaviti topla sjećanja. Posebna je mogućnost vožnja amfibijom i plovidba između prekrasnih santi leda.

Ako se tamo nađete u pravo vrijeme, uz zalazak sunca čije se zrake reflektiraju o površinu vode i sante leda te glečersku pozadinu, napravit ćete fotografije vrijedne svjetskih nagrada.

Prva dva tjedna na Islandu prošla su mi kao sekunda i sve što mi je ostalo bila je želja za još...

Ako vam se vrijeme ne sviđa, pričekajte pet minuta

Moje drugo putovanje na ovaj otok bilo je promišljeno isplanirano za kraj trećeg mjeseca. Od toliko predivnih fenomena Islanda, jedan se jako dugo nalazio na mojoj listi želja, a to je doživljaj sjeverne zore, aurore borealis. Godinama je njena noćna igra zelenih, plavih, ljubičastih i crvenih boja krasila pozadinu mog zaslona na računalu.

Budući da se pojavljuje najčešće tijekom ožujka i travnja, ili rujna i listopada, rezervirala sam najraniji mogući termin. Dani su znatno kraći u ožujku, temperature su u laganom minusu, puše snažan oceanski vjetar. Island je poznat po svom promjenjivom vremenu, pa je ono tema broj jedan svakodnevnih razgovora. Ako vam se vrijeme ne sviđa, Islanđani kažu: „Pričekajte pet minuta.“

PageBreak

Koncertna dvorana Harpa

Moje uzbuđenje bilo je veliko, ali prvu večer nebo je bilo obavijeno oblacima i bez zvijezda. Druga večer je donijela isto vrijeme i počela sam misliti kako mi ovo putovanje možda ipak neće donijeti ostvarenje dugo očekivanog sna. Treći dan je bio rezerviran za istraživanje Reykjavíka i posebnosti islandskog dizajna.

Karakteristika svih skandinavskih zemalja, pa tako i Islanda, ljubav je prema dizajnu interijera – igra svjetlosti, jednostavnih linija i nježnih boja koje sivim danima daju topli ugođaj i želju za boravkom u zatvorenom prostoru. Upravo ta igra svjetlosti najviše dolazi do izražaja u njihovoj koncertnoj dvorani Harpa, gdje možete uživati u kavi ili koncertu najpoznatijih svjetskih izvođača koji je vrlo često posjećuju (jer nema paparazza s fotoaparatima i zbog osjećaja normalnosti koju ova slabo naseljena zemlja nudi).

Magični ples aurore

Po povratku kući, započela sam pripremati večeru. Dok sam bila duboko fokusirana na miješanje umaka, najstariji dječak stajao je u dvorištu (u čarapama) i povikao: „Sanja, dođi. Brzo!“ Misleći da se nešto loše dogodilo, jurnula sam u papučama u dvorište. „Pogledaj gore!“ uzviknuo je. Iznad sebe sam ugledala zeleni val svjetlosti.

Aurora borealis izvodila je svoj magični ples pred mojim očima! Ni sama ne znam koliko je minuta trajala moja obuzetost ovim prirodnim fenomenom. Znam samo da, kad sam spustila pogled, snijeg je već bio dopro do mojih papuča, a cijela me obitelj s osmijesima na licima promatrala i uživala u mom prvom susretu s aurorom borealis.

Prvi komentar mog prijatelja bio je: „Ovo je samo zalogaj. Odjeni se, jer potpuno iskustvo tek slijedi.“ Sjeli smo u Range Rover, vrlo prikladan automobil za ovu brdovitu zemlju, i krenuli prema nacionalnom parku Thingvellir. Svjetla nas prate, ali samo u natruhama i tek na pola puta počinjem shvaćati da ih mi zapravo lovimo. U trenutku kad se između nas nije nalazilo ništa osim nekoliko brežuljaka i potpunog mraka, zaustavili smo se. Prijatelj je spustio prozor i rekao: „Samo sjedni uz prozor i gledaj u nebo.“

Najljepša predstava života

Poput malog djeteta poslušala sam upute bez imalo preispitivanja, a pogled u nebo odveo me na najljepšu predstavu života. Potpuni mrak i bistrina neba učinile su zvijezde sjajnijima nego ikad. Aurorin ples, hladnoća, netaknutost okruženja i potpuna tišina učinili su da sve brige i problemi u tom trenutku nestanu. Opčinjenost trenutkom, poštovanje prema ljepoti i snazi prirode omamili su moje tijelo. Samo mi je jedna rečenica prošla kroz misli: „Þetta reddast“, odnosno „Sve će biti u redu“.

Treće putovanje

U nadi da ću ponovo doživjeti ovaj spektakularni ples i pronaći niskobudžetni let, na svoje treće putovanje krenula sam godinu dana poslije, u listopadu. I uslijedila je velika lekcija o planiranju putovanja na Island. Dok je za posjet mnogih zemalja povoljna cijena putovanja odličan potez, kad je riječ o Islandu, ovo pravilo ne vrijedi.

Snježna oluja zahvatila je otok i sedam od 10 dana mog posjeta bili smo zatvoreni u kući. Iako je za mene vrijeme provedeno s mojom islandskom obitelji pravi odmor i užitak, klasičnom turistu ova bi situacija bila veliko razočaranje. Kad putujete na Island, ne povodite se za niskom cijenom leta, nego svoj odlazak planirajte prema vremenskoj prognozi i godišnjem dobu, bez obzira na cijenu, jer takvo će vam se planiranje više isplatiti.

Književne preporuke

Duge noći i izazovno vrijeme islandskoj kulturi daju superiornost u mnogim aspektima umjetnosti. Jedna od njih je i velika ljubav prema čitanju. Island je zemlja koja godišnje izdaje najviše knjiga po glavi stanovnika na cijelome svijetu. Njihove knjižare uistinu su mjesta u kojima možete provesti sate.

Kolekcija stranih knjiga na engleskom jeziku je poput bestseler liste na Amazonu, što biranje nekoliko naslova za uspomenu s ovog putovanja čini potpunim užitkom. Independent People islandskog nobelovca Halldóra Laxnessa i Gnarr: How I Became the Mayor of a Large City in Iceland and Changed the World, autobiografija bivšeg gradonačelnika Reykjavíka Jóna Gnarra moje su preporuke koje će vam približiti islandski duh i dati odgovore za njihove postupke, koji su ostatku svijeta često neobični.

Čarobni solsticij

Uza sve što Island nudi, na mene je poseban utjecaj imala njihova glazba. Iako smo svi čuli za Björk, spadam u nekolicinu onih koji su od samih početaka uživali u filmskoj pozadini Sigur Rósa i bitovima velikana elektronske glazbe, grupe GusGus. Mlađe generacije islandskih glazbenika poput Retro Stefsonsa, Of Monstersand Mena i Vöka nastavljaju oduševljavati.

Upravo je zato bilo sasvim logično da na svoje četvrto putovanje krenem za vrijeme festivala Secret Solstice, koji se održava u vrijeme najduljih dana u godini. Ne samo da tamo imate priliku uživati u izvedbama svjetskih legendi već i spomenutih islandskih izvođača. I kad ne nastupaju, bit će s vama u publici, a u svakom su trenutku spremni za razgovor sa svojim fanovima. Šlag na kraju je ponoćno sunce koje cijelom iskustvu daje posebno svjetlo u sjećanju na najdraže melodije.

Želja za povratkom

Posljednji izlet za mog posjeta u vrijeme ljetnog solsticija bio je rezerviran za zapadni dio Islanda. Oboružana memorijom na fotoaparatu, s obitelji sam krenula u oskudno naseljene dijelove poluotoka Snæfellsnes. Prva postaja je prekrasan gradić Borgarnes koji je u trenutku našeg dolaska u potpunosti bio obasjan suncem. Galebi koji su letjeli iznad nas pobudili su neki poseban osjećaj slobode.

Nastavak putovanja nam je donio već uobičajenu promjenu vremena, ali nam to nije pokvarilo šetnju crnim vulkanskim plažama, druženje s predivnim islandskim konjima, hodanje ispod slapova, penjanje na vulkan i zamišljeno uživanje u pogledu na prirodne fenomene koji izazivaju strahopoštovanje.

Buđenje u gostinskoj kućici u gradiću Grundarfjörður, nakon noćne kiše obilježila je duga na nebu i nagovijestila divan dan za plovidbu brodom. Stykkishólmur je poznat po svojoj luci, odakle u ljetnoj sezoni dnevno isplovljava nekoliko brodova punih entuzijasta koji žele uhvatiti rijetku pticu puffin, poznatiju pod nazivom morski papagaj, koja je apsolutni simbol Islanda.

Pri povratku kapetan je spustio mrežu i najfinije svježe školjke poslužene su nam uz wasabi, umak od soje i đumbira. Svježije i ukusnije nije moglo biti. Ovaj izlet završio je povratkom u Reykjavík uz razgovor o mom sljedećem putovanju i planiranju koji ćemo dio Islanda tada uhvatiti. A vratit ću se uskoro!

Pomoći će vam da pronađete sebe

Islanđani su u svakom svom dijelu oblikovani elementima svoje jedinstvene prirode koja ih čini nevjerojatno prilagodljivim na ekstremne uvjete. Poštovanje prema njezinim ljepotama projicira se tako da je jedina promjena kojoj teže ona u njima samima.

Kad ovakvi segmenti nisu dio vašeg svakodnevnog života, umu je lako izgubiti se u sivilu betona i svakodnevnih obaveza koje nam toliko prožimaju misli da zaboravljamo stati i na trenutak uživati u ljepoti prirode koja nas okružuje. Putovanje na Island moja je duboka preporuka svakome tko u sebi osjeća potrebu za ispunjenjem i pronalaskom samoga sebe. Ja znam da je meni pomogao.

Sanja Božičević, Hallfrídur Ingimundardóttir i Shutterstock, Shutterstock Island, zemlja koja nikoga ne ostavlja ravnodušnim, za Zagrepčanku Sanju Božičević mjesto je na kojem nada u bolje sutra nikad ne jenjava - čak ni pod naletima hladnoće i leda, čak ni kad erupcija vulkana pomrsi račune cijelome svijetu