Je li ovo san?

Kad čuju za ovaj fenomen, mnogi ljudi iste noći dožive lucidan san. Jednostavno prihvate da je to moguće i požele doživjeti takvo što. Ako ste vi među njima, vjerojatnost da ćete večeras lucidno sanjati možete povećati tako da se tijekom dana, na javi, više puta zapitate: „Je li ovo san?“ To se zapravo nikad ne pitamo na javi i sasvim je logično da se onda ne sjetimo zapitati ni u snu.
Osvrnite se oko sebe, opipajte papir pod prstima, zagledajte se u slova koja čitate i zapitajte se – „Je li ovo san?“ Ako je odgovor „ne“ (jer, tko zna, možda ste u međuvremenu zaspali pa sanjate!), razmislite na temelju čega ste tako sigurni da ste upravo na javi, a ne u snu. Ovaj način testiranja realnosti potiče ono što američki istraživač Oliver Fox naziva sposobnošću kritičnosti koja je u običnim snovima redovito uspavana.

Vaš znak: žena s četiri oka

Fox ističe četiri stupnja kritičnosti koje objašnjava kroz primjer sna o ženi koja mu je bila vrlo privlačna, osim što ga je uznemirivao jedan detalj na njezinu licu – imala je četiri oka. Ono što se u tom slučaju moglo dogoditi jest:
1. da u snu tu neobičnost uzme zdravo za gotovo pa, tek kad se probudi, shvati da je neobičan višak na njezinu licu zapravo nadrealan;
2. da u snu pomisli: „Baš lijepa djevojka. Šteta što ima četiri oka“, i dalje prihvaćajući situaciju kao normalnu;
3. da u snu pomisli: „O, bože, kako neobično stvorenje! Mora da je dio neke cirkuske družine!“ pri čemu se anomalija uočava, ali je um uklapa u kontekst u kojem bi eventualno bila logična;
4. da u snu pomisli: „Ovo je suviše čudno. Žene s četiri oka ne postoje. Mora da sanjam!“ što bi značilo da je njegov san postao lucidan.
Upravo bizarnosti i nelogičnosti koje su česta karakteristika snova signal su za mogućnost osvještavanja. Suvremene tehnike rada s lucidnim sanjanjem zasnivaju se upravo na pronalaženju tzv. znakova sanjanja. U primjeru Olivera Foxa znak sanjanja su četiri oka. Nakon redovitog bilježenja snova (što ujedno pomaže da ih se bolje sjećamo), svaki potencijalni lucidni sanjač može pronaći vlastite znakove sanjanja. „Jednom sam se probudio iz sna u kojem se moja kontaktna leća, ispavši mi iz oka, počela množiti poput stanice“, piše Stephen LaBerge. „Odlučio sam da ću ubuduće u takvim snovima zapaziti tu mutantnu leću kao znak sanjanja. I stvarno, prepoznavši tu neobičnost postao sam lucidan u dvanaestak snova. Svatko od nas ima svoje znakove sanjanja, iako su neki od njih općepoznati, kao što je slučaj kada idemo na posao u pidžami. Primjeri tuđih znakova sanjanja mogu vam pomoći pri prepoznavanju vlastitih, ali upamtite da će vaši znakovi sanjanja biti jedinstveni kao što ste i sami.“

Susret sa strahom

U jednom lucidnom snu koji mi je ostao u posebnom sjećanju odlučila sam se suočiti s vlastitim strahom. Našla sam se u svojoj kuhinji i sve je izgledalo vrlo, vrlo realno – namještaj, detalji, sve je bilo baš kao na javi. Čim sam pomislila na suočavanje sa strahom, bez obzira na to što sam znala da sanjam, počela sam se bojati. Užas. Tada sam već imala dosta iskustva s lucidnim sanjanjem i znala sam – što god se dogodi bit će vrlo „stvarno“. Nisam zapravo znala što bi taj susret sa strahom trebao značiti, a samim time je ulazak u nepoznato bio strašniji.
Sljedećeg trenutka našla sam se u krevetu kako otvorenih očiju ležim na leđima, a točno ispod mene, ležalo je neko čudovišno biće. Uspjela sam ostati mirna gledajući kako se izobličena zeleno-siva ruka dugačkih noktiju odozdo pruža prema gore i polako me hvata za rame. U sebi sam ponavljala: „Ovo je san, ništa mi ne može, ovo nije stvarno“. Ojačavši svjesnost da je to samo u mojoj glavi, odlučila sam ruku koja se zaustavila na mom desnom ramenu, tik do mog lica, dotaknuti. Čim sam je dodirnula, ruka je počela postajati sve ljepša, sve više ljudska. Malo pomalo uspostavljala sam komunikaciju sa svojim „materijaliziranim“ strahom osjećajući kako ga prihvaćam. Strah se sve više pretvarao u nešto blisko, pitomo i lijepo. Čudovišna ruka postala je sasvim ljudska. Probudivši se, postalo mi je jasno da lucidno sanjanje pruža fantastične mogućnosti osobnog razvoja.
Mada je u našoj kulturi relativno novo i nepoznato, lucidno sanjanje ima tradiciju dugu više od dvije tisuće godina. U Tibetu se, primjerice, umijeće svjesnog sanjanja stoljećima prenosilo s učitelja na učenika. U našoj kulturi snovi ne predstavljaju nešto previše bitno, oni su tek dodatak. Tek kada im počnemo pridavati pozornost, s njima nešto zaista možemo i učiniti.PageBreak

lucidno sanjanje
Domagoj Blažević lucidno sanjanje
Želite li lucidno sanjati:

•Počnite zapisivati svoje snove. Pored kreveta držite bilježnicu i čim se probudite, dok je san svjež, detaljno ga opišite.
•Napravite popis neobičnosti i bizarnosti u snu. To će biti vaš popis „znakova sanjanja“. Pronađite znak koji se češće ponavlja i više puta čvrsto odlučite da će to biti vaš signal za lucidnost.
•Barem pet do šest puta dnevno zapitajte se: „Je li ovo san?“ jer to povećava mogućost da se prisjetite to zapitati i u snu.
•Prije spavanja, nakon što ste izoštrili svoju želju za lucidnim sanjanjem, duboko se opustite. Preporučuju su vježbe progresivne relaksacije i abdominalnog disanja.
•Tonući u san, ponavljajte: „Ovo je san“, jer je vrlo moguće da će ono što sljedeće ugledate zaista biti san.
•Kako biste se lakše prisjetili snova, namjestite budilicu da vas probudi u vrijeme kada najvjerojatnije sanjate. Računajte da se REM razdoblja pojavljuju u intervalima od oko devedeset minuta. Usmjerite se na kasnija REM razdoblja namještajući budilicu na četiri i pol, šest ili sedam i pol sati nakon što ste otišli na spavanje.
•Informirajte se i čitajte o lucidnom sanjanju – svaka usmjerenost povećava mogućnost postizanja lucidnosti.

Znanstveni dokaz

Želeći dokazati da je lucidno sanjanje realno stanje, a ne puka mašta ili fikcija, dr. Stephen LaBerge proučavao je pomicanje očiju koje se događa za vrijeme REM faze spavanja u svrhu signalizacije. Otkrio je da su ti pokreti očiju zapravo most između jave i sna. Uz to, otkrio je da nisu kaotični, već da slijede određeni tijek događaja. To drugim riječima znači da, gledamo li u lucidnom snu, primjerice, tenisku utakmicu, naše oči će se iza zatvorenih kapaka ritmički kretati lijevo-desno. Promatramo li psa koji trči livadom, oči iza zatvorenih kapaka pratit će njegovo kretanje.
Dr. LaBerge je shvatio da tu vezu između jave i sna može upotrijebiti u eksperimentalne svrhe. Odlučio je prespavati u laboratoriju, prikopčan na uređaje koji su mjerili njegove tjelesne funkcije, pokrete očnih mišića i moždane valove. U trenutku kada je u snu postao lucidan, poslao je znak očima: nekoliko puta gore-dolje i lijevo-desno, točno onako kako se prije odlaska na spavanje dogovorio s kolegama koji su ostali budni prateći njegove tjelesne i moždane funkcije. Uređaji su pokazali da je dogovoreni znak poslan iz REM faze spavanja, tj. faze u kojoj se događa sanjanje. Eksperiment je ponovljen na mnogim drugim izvježbanim lucidnim sanjačima i rezultat je uvijek bio isti. Bio je to čvrst dokaz da je lucidno sanjanje stvarna pojava.