Prenosimo vam priču poznate književnice Elizabeth Gilbert koja otkriva kako prepoznati ljude koji su lažni prijatelji i koji nas samo saboritaju u životu:
Prije 20 godina, ručala sam sa svojom prijateljicom u meksičkom restoranu kada je iznenada upitala: "Liz, mogu li biti potpuno iskrena s tobom?" Bila sam toliko glupa u svojim 20-ima da sam rekala: "Da, naravno!" Tada je moja prijateljica izvadila emotivni bodež iz torbice i ubola me u rebra.
Rekla je da sam sebična i lijena, da najvjerojatnije neću postati spisateljica te da nitko ne voli mog dečka. Oh, i posljednja stvar: moja kosa ne izgleda baš dobro. Brada mi je prevelika za kratku kosu pa izgledam čudno i neskladno.
Dok sam hvatala zrak, pokušavajući nekako zaustaviti unutarnje emocionalno krvarenje, moja prijateljica je pomaknula posudu za umak da bi svojom rukom dohvatila moju ruku. "Ja sam tvoj jedini prijatelj koji će ti reći istinu", rekla je. Zato je toliko važno da se zbližimo jer ti ostali samo bacaju prašinu u oči. I vjerovala sam joj. Družila sam se s ovom djevojkom još pet godina.
Svaki put kada sam imala potrebu donijeti neku važnu odluku ili čuti nečije mišljenje, obratila sam se njoj, a ona je, sa spremnošću krvnika, presjekla namjeru u mojim očima. Zašto sam dopustila da me muči? Zato što sam mislila da zahvaljujući njenoj iskrenosti mogu stvari sagledati realnije, a samo sam bila istraumatizirana.
Nepotrebno je reći da me moje profesionalno napredovanje (u koje ona nije vjerovala) naučilo koliko je njena kritika bila štetna. Usprkos predviđanjima moje prijateljice, postala sam spisateljica. Polako sam počela shvaćati da ne moram prihvaćati kritike od bilo koga. S vremenom sam naučila definirati tip čitatelja kojima je zapravo moj rad i upućen. Razvila sam četiri pitanja koja mi pomažu odlučiti kome je dopušteno čitati skice mojih radova, a kome ne:
1. Vjerujem li ukusu i procjeni ove osobe?
2. Razumije li ova osoba uopće što želim stvoriti?
3. Želi li mi ova osoba iskreno uspjeh?
4. Je li ova osoba u stanju reći mi istinu, a da me ne povrijedi?
Ako ne mogu odgovoriti s "da" na sva četiri pitanja, onda takvoj osobi ne dopuštam da čita moje rukopise. A četvrto pitanje je generalno najvažnije jer mnogi ljudi koji vam žele iznijeti svoje iskreno mišljenje, zaista samo žele priliku da vas obore.
Otkako sam prestala pokazivati svoje najdublje osjećaje (govorim o rukopisima) i distancirala se od nasilnih ljudi, moj stil se poboljšao. Počela sam primjenjivati ovaj mali "test povjerenja" u osobnim odnosima. Ako ću se nekome otvoriti, moram znati mogu li vjerovati ovoj osobi, moram znati razumije li me ta osoba, želi li mi dobro i uspjeh, i što je najvažnije, može li biti iskrena.
To su ljudi kojima se okružujem. I moj život je krenuo novim, dobrim, svjetlim putem. A onda, jednog dana, moja prijateljica s "bodežom" me ponovo upitala: "Mogu li biti što iskrenija s tobom?". A ja sam joj odgovorila: "Zaista, ne treba".