Sviđa mi se što svega nekoliko riječi povezanih u cjelinu posjeduje dovoljno snage da ispriča priču. To sam prvo primijetila u sikhskoj poeziji. Odrastajući, učila sam kirtan: glazbenu vještinu koja spaja pjevanje sikhskih shabada (svečanih pjesama) i sviranje harmonija. U višim razredima osnovne škole nakon poduke iz kirtana vratila bih se kući i s mamom ili tatom proučila shabad koji mi je bio zadan. Proveli bismo sate baveći se svakim retkom – toliko su duboke bile te riječi. Tako sam se zaljubila u izražavanje sa što manje riječi. U srednjoj smo školi pročitali svima poznati tekst od šest riječi, koji je pojačao moje zanimanje za kratku, konciznu prozu. Taj kratki tekst, koji pripisuju Ernestu Hemingwayu, glasi ovako: Prodaje se: par dječjih cipela; nenošenih.
Koštice breskve
Moćno, zar ne? Ta me rečenica pogodila poput šake i ostavila bez riječi. Koliko boli u samo šest riječi. U tom sam trenutku počela uviđati da je pisanje poezije nalik na slaganje slagalice. Zapitala sam se kako da izgradim sliku bez suvišnih djelića. Kako da izrazim smisao bez suvišnih riječi? Odrasla sam ne znajući kako da se izrazim, pa su mi riječi bile svetinja. Zbog tjelesnog i seksualnog zlostavljanja odrasla sam nevidljiva i nijema, pa kad sam počela pisati i izvoditi poeziju, željela sam da se moje riječi probiju do svakoga, da se probiju kroz buku. Nikad više nisam željela biti nevidljiva. Nisam željela nositi traumu kao da sam ja kriva za nju. Nisam željela nositi u sebi stid i krivnju jer nisu bili moj teret. To se odražava i u mom stilu pisanja. Svjesno sam odabrala sažetost, bez uljepšavanja i kićenja. Komunikacija je ključ ozdravljenja, pa sam iz svojih tekstova uklonila sve suvišno. Morala sam publici predstaviti svoje misli, bez suvišnih riječi. Svoje kraće pjesme (1 – 4 retka) opisujem riječima koštice breskve. Budući da su tako kratke, mnogi misle da mi ne treba dugo da ih napišem. Ništa nije dalje od istine. Svaka od tih koštica breskve počela je kao dulja pjesma – neke su se protezale i na stranicu ili dvije.
Uređujući, izbacim sve što mi se ne sviđa, što najčešće skrati prvotni tekst za dvadeset pet posto. Nakon toga odredim temeljnu ideju pjesme. Želim da svaka moja pjesma ima samo jednu temeljnu ideju, da je izrazim što jasnije. Nakon što odredim temeljnu ideju pjesme, izbacim sve riječi ili rečenice koje ju ne izražavaju. Nakon toga izbacim sve riječi koje ne doprinose cjelini, nego samo postoje.
Taj me proces podsjeća na guljenje breskve, na polagano skidanje mesa dok ne dospijem do srži – koštice breskve. Tu košticu breskve naposljetku ponudim čitateljima na srebrnom pladnju. Volim im ponuditi srž misli koje želim izraziti, da odmah pobudim prave
osjećaje. Naravno, ne pišem samo tako. Neke moje pjesme, pogotovo one koje izvodim uživo, dugačke su. Za neke mi je potrebno pet minuta na pozornici. Svaki stil ima svoju svrhu.
Moj je zadatak odabrati pravi stil za svaku poruku. Koštice breskve koristim za pjesme koje trebaju djelovati snažno i brzo, pogoditi poput metka. Neke od pjesama koje ilustriraju koncept “koštice breskve”:
znam kakav je seks rekla je
ali ne znam kakav je osjećaj
voditi ljubav
mlijeko i med, str. 2
da sam znala kako izgleda sigurnost
manje bih vremena provela tražeći
zagrljaj
koji takav nije bio
mlijeko i med, str. 21
trebao je biti
tvoja prva muška ljubav
još tragaš za njime
posvuda
– otac
mlijeko i med, str. 16
U ovoj dvodijelnoj vježbi napisat ćete vlastite koštice breskve, a ja ću vas voditi u tom procesu. Zapamtite da ne smijete previše razmišljati i da se morate zabaviti.
1) Kao prvi dio vježbe napišite podulji tekst o trenutku u kojemu vam se činilo da nitko ne obraća pažnju na vas. Namjestite štopericu na pet minuta i počnite.
2) Kao drugi dio vježbe svedite originalni tekst na košticu breskve. Vodit ću vas tim procesom korak po korak.
Vratite se na prvi korak i pročitajte svoj tekst od početka do kraja. Nakon toga odredite temeljnu ideju svoje pjesme i zapišite je u jednoj rečenici. Temeljna je ideja poruka koju želite poslati tom pjesmom. (Ako ne znate koja je temeljna ideja vaše pjesme, zapišite što biste mi rekli da mi trebate prepričati svoju pjesmu u jednoj rečenici.)
Nakon što raspoznate temeljnu ideju pjesme, ponovo pročitajte pjesmu i prekrižite sve dijelove koji ne doprinose jasnoći izražavanja te ideje ili odvlače pažnju od nje. Kad shvatite koje dijelove želite zadržati, prepišite ih.
Na zasebnom papiru ili u svom osobnom dnevniku svedite ono što je ostalo od originalne pjesme na četiri retka. Za taj će vam korak trebati mnogo papira i mnogo pokušaja. Uređujući, ne zaboravite koja je temeljna ideja vaše pjesme! Cilj vam je polako, ali odlučno svesti pjesmu na četiri retka koja najbolje izražavaju temeljnu ideju. (“Najbolje” ovisi samo o vašem mišljenju.)
Uređujući, promijenite sve što vam se ne sviđa. Možete i dodati nekoliko redaka ako mislite da moćnije izražavaju temeljnu ideju. Katkad na kraju svog uređivačkog procesa shvatim da sam pjesmu iznova napisala 50 – 100 puta. Taj proces može trajati satima, tjednima ili mjesecima. Katkad ga i ne završim, pa pjesma ostane nedovršena. Za ovu vježbu nećemo si dati sate ili tjedne nego samo koliko vam treba da svedete originalnu pjesmu na četiri retka kojima ste zadovoljni. Zapišite ta četiri retka.
Sad se vratite na četiri retka na prethodnoj stranici. Pokušajte ih skratiti uklanjanjem suvišnih riječi i skraćivanjem rečenica. Cilj je ovog koraka svođenje pjesme na četiri moćna retka, bez mijenjanja temeljne ideje. Kao nadahnuće ponovo pročitajte pjesme koje sam ponudila kao primjere. Kad svedete originalni tekst na četiri najmoćnija retka, prepišite svoju košticu breskve.
Link na knjigu 'Riječ kao lijek': https://stilus-knjiga.hr/proizvod/rijec-kao-lijek/