Dobro roditeljstvo zahtijeva empatiju, suosjećanje i spremnost da neke vlastite potrebe stavimo u drugi plan. To su osobine koje omogućuju djetetu da raste slobodno, sigurno i voljeno. No, upravo su to osobine koje narcisoidni roditelji najčešće nemaju.
Tko je zapravo narcisoidni roditelj?
Narcisoidni roditelj je osoba koja živi kroz svoje dijete, prema njemu se ponaša posesivno ili se s njim natječe na ponižavajući način. Takav roditelj često doživljava djetetovu neovisnost kao prijetnju, pa pokušava zadržati kontrolu i dominaciju. Umjesto da dijete podrži u razvoju vlastitog identiteta, on ga prisiljava da živi u njegovoj sjeni, uz stalne nerazumne zahtjeve i očekivanja.
U odnosu s narcisoidnim roditeljem dijete rijetko osjeti bezuvjetnu ljubav. Umjesto toga, ono se uči da mora zaslužiti pažnju i odobravanje, često na račun vlastite autentičnosti.
Takvi odnosi ostavljaju duboke emocionalne posljedice - djeca narcisoidnih roditelja često odrastaju s osjećajem krivnje, nesigurnosti i sumnje u vlastitu vrijednost. Prepoznati ovaj obrazac prvi je korak prema iscjeljenju i stvaranju zdravijih odnosa - i prema sebi, i prema drugima.
1. Život kroz dijete
Većina roditelja želi da njihova djeca uspiju. No, neki narcisoidni roditelji postavljaju očekivanja ne zbog dobrobiti djeteta, već radi ispunjenja vlastitih sebičnih potreba i snova. Umjesto da odgajaju dijete čije se misli, emocije i ciljevi njeguju i cijene, dijete postaje tek produžetak roditeljevih osobnih želja, pri čemu se njegova individualnost potiskuje i gubi.
2. Marginalizacija
Neke narcisoidne roditelje zastrašuje potencijal, obećanje i uspjeh vlastitog djeteta, jer time osjećaju ugroženost vlastitog samopouzdanja. Zbog toga narcisoidna majka ili otac može namjerno ponižavati dijete kako bi ostao u položaju nadmoći.
Primjeri ovakvog natjecateljskog ponižavanja uključuju cjepidlačenje, nerazumna prosuđivanja i kritike, nepovoljne usporedbe, umanjivanje pozitivnih osjećaja i stavova te odbacivanje uspjeha i postignuća.
Zajednička poruka kroz ovakve poruge glasi: 'S tobom uvijek nešto nije u redu' i 'Nikada nećeš biti dovoljno dobar'. Snižavajući djetetovo samopouzdanje, narcisoidni roditelj podiže vlastitu nesigurnu sliku o sebi.
3. Grandioznost i osjećaj superiornosti
Mnogi narcisoidni roditelji imaju prenapuhanu sliku o sebi i previsoko mišljenje o vlastitoj vrijednosti. Ljude oko sebe ne doživljavaju kao ravnopravna bića, već kao alate za postizanje osobne koristi.
Neka djeca narcisoidnih roditelja postaju objektificirana na isti način, dok se drugima usađuje lažni osjećaj nadmoći: 'Mi smo bolji od drugih.'
Takav osjećaj grandiozne važnosti temelji se na površnim, materijalnim i egoističnim vrijednostima, koje se postižu na račun ljudskosti, savjesti i povezanosti s drugima.
4. Površna slika
Usko povezana s grandioznošću, mnogi narcisoidni roditelji vole javno pokazivati koliko su 'posebni'. Uživaju u prikazivanju svog statusa, imovine, izgleda, projekata, poznanstava, pa čak i vlastite djece kao 'trofeja'.
Za neke od njih, društvene mreže su idealno mjesto za samopromociju, gdje redovito prikazuju svoj život kao savršen i vrijedan zavisti.
Skrivena poruka je često: 'Ja sam, odnosno moj život je poseban i zanimljiv' ili 'Pogledaj mene - imam ono što ti nemaš!'
5. Neprilagodljivost i osjetljivost
Određeni narcisoidni roditelji izrazito su rigidni u pogledu ponašanja svoje djece. Kontroliraju ih u sitnicama i lako se uzrujaju pri najmanjem odstupanju.
Također su pretjerano osjetljivi i lako se uvrijede - razlozi za ljutnju mogu biti različiti: od djetetove neposlušnosti i nepažnje do 'krivog trenutka' prisutnosti.
Jedan od glavnih motiva za takvo ponašanje je želja za kontrolom - narcisoidni roditelj teško podnosi činjenicu da dijete ne reagira uvijek prema njegovim željama.
6. Nedostatak empatije
Jedna od najuočljivijih osobina narcisoidnog roditelja jest nesposobnost da razumije i uvaži djetetove misli i osjećaje. Važno je samo ono što roditelj misli i osjeća.
Djeca koja odrastaju u takvom okruženju s vremenom razvijaju jedan od tri obrasca ponašanja:
- borbu (suprotstavljanje i obranu vlastitih granica),
- bijeg (emocionalno ili fizičko udaljavanje od roditelja),
- zamrzavanje (potiskivanje stvarnog sebstva i stvaranje lažne, 'poslušne' osobnosti).
7. Ovisnost i suovisnost
Neki narcisoidni roditelji očekuju da će se djeca brinuti o njima cijeli život – emocionalno, fizički ili financijski. Iako briga o starijim roditeljima sama po sebi nije negativna, problem nastaje kad roditelj manipulira djetetom da čini neopravdane žrtve, zanemarujući vlastite potrebe i životne ciljeve.
8. Ljubomora i posesivnost
Narcisoidni roditelj često želi da dijete zauvijek ostane pod njegovim utjecajem, pa postaje ljubomoran na znakove djetetove zrelosti i neovisnosti.
Svaka odluka koja se donosi bez roditeljskog odobrenja - od izbora karijere do prijateljstava - doživljava se kao osobna izdaja: 'Zašto mi to radiš?'
Posebno je izražen otpor prema djetetovim romantičnim partnerima, koje roditelj vidi kao prijetnju i konkurenciju. U njegovim očima, nitko nije dovoljno dobar i nitko ne smije preuzeti 'njegovu' ulogu u djetetovu životu.
9. Zanemarivanje
U nekim slučajevima, narcisoidni roditelj zanemaruje dijete jer je previše zaokupljen sobom i vlastitim interesima. To mogu biti karijera, društveni život, hobiji ili potreba za divljenjem.
Dijete u takvom okruženju često ostaje prepušteno samo sebi ili drugom roditelju, dok narcisoidni roditelj traži pažnju i potvrdu svoje važnosti na drugim mjestima, piše Psychology today.