Navikli smo ljubav doživljavati kao nešto magično, spontano, gotovo mistično. Kao munju koja pogodi ravno u srce. Jedan pogled – i sve je jasno. No što ako se iza tog ‘sve je jasno’ uopće ne krije romantika, nego nešto mnogo suptilnije, dublje i ne uvijek ugodno – naša podsvijest?
Sigmund Freud, prvi psiholog koji se usudio zaviriti u mračne kutke ljudske psihe, tvrdio je da u ljubavi nema slučajnosti. Ne biramo koga želimo, nego onoga koga ne možemo ne izabrati. Privlače nas stari obrasci - odnosi s roditeljima, zaboravljene dječje rane, skriveni strahovi. I što ih slabije razumijemo, veći je rizik da ponovno upadnemo u zamku rečenice: ‘Činio se tako savršen... na početku.’
1. Svaka je osoba pomalo neobična
‘Svaka normalna osoba samo je djelomično normalna.’ – Sigmund Freud
U početku sve djeluje savršeno. Pametan je, ljubazan, ima lijep osmijeh, kuha kavu, pridržava vrata i donosi deku kad je hladno. A onda - odjednom - saznate da ne može otići u krevet, a da pet puta ne provjeri štednjak. Ili da mu je ormar posložen po bojama, a tuđa šalica na polici izaziva val tjeskobe. Ili se naljuti ako netko sjedne na ‘njegovo’ mjesto na kauču.
To nije razlog za bijeg, ali nije ni nešto što treba ignorirati. Svi imamo svoje sitne hirove – to je normalno. Nekima su oni tek blagi začin, a drugima gotovo glavni sastojak osobnosti. Pitanje nije je li netko ‘dobar’ ili ‘loš’, nego jeste li spremni živjeti s osobom kod koje anksioznost i potreba za kontrolom zauzimaju jednako mjesta kao i ljubav.
Veza nije renovacija. Ne možete je preurediti, redizajnirati ili srušiti stare zidove kako biste izgradili nove. Osoba nije projekt. Ili je prihvaćamo u cjelini, sa svim njezinim malim - ili ne baš malim - osobinama, ili iskreno priznamo: ‘Ne, s ovim ne mogu živjeti. To nije za mene.’
2. Partnere biramo prema obrascima
Ponekad se pitamo zašto nas iznova privlače ‘teški’ muškarci. Tamni, tihi, hladni. Ili, pak, glasni, dominantni i uvijek u pravu. A onda nam odjednom sine - sve se to već dogodilo. Negdje u djetinjstvu. U trenucima kad otac tjednima nije govorio ili kad je majka odlučivala s kim ćemo se družiti, što ćemo obući i kada je dopušteno plakati.
‘Zaljubljivanje je ponavljanje, povratak ranijem objektu ljubavi.’ – Sigmund Freud
Često ponavljamo ono što je u djetinjstvu barem djelomično funkcioniralo. Kao unutarnji kompas koji je izgubio smjer, ali mu i dalje vjerujemo. Freud je bio jasan: što je manja razina svjesnosti, veća je vjerojatnost ponavljanja starih obrazaca. Djevojčica koja nije bila dovoljno voljena kasnije će tražiti emocionalno nedostupne muškarce kako bi se ponovno borila za ljubav. Dječak odrastao uz autoritarnu majku osjećat će se sigurno samo uz ženu koja sve drži pod kontrolom.
Rješenje nije prestati voljeti, nego naučiti prepoznati vlastite obrasce. I ne miješati poznato s onim što je zaista dobro za nas.
3. Čekati ili djelovati?
‘Ljudi stvarnost doživljavaju nezadovoljavajućom pa žive u svijetu fantazije...’ – Sigmund Freud
Bajke završavaju ondje gdje stvarne veze tek počinju. Idealna slika u vašoj glavi ne može se mjeriti sa stvarnim muškarcem - s neobrijanim obrazima i čudnim navikama. No upravo je takva prava ljubav. Nesavršena, pomalo gruba i stvarna.
Mnogi čekaju. Nadaju se. Sanjaju. No ljubav ne dolazi po rasporedu. Ne dostavlja je kurir. Pojavljuje se dok živite, a ne dok čekate. Dok griješite, razočaravate se i ponovno pokušavate.
Snažna osoba nije ona koja strpljivo čeka čudo, nego ona koja ide ususret životu. Čak i ako pritom ponekad slomi srce.
4. Iza savršene fasade često se skriva oluja
‘Što je čovjek savršeniji izvana, to više demona nosi u sebi.’ – Sigmund Freud
Savršeni muškarac često je znak za uzbunu. Previše uglađen, previše dotjeran, previše besprijekoran. Iza toga se često ne krije stabilnost, nego strah - potreba za potpunom kontrolom kako nitko ne bi vidio što se zapravo događa iznutra.
Ako primijetite da se netko previše trudi biti dobar, možda se jednostavno boji da njegovo pravo ja neće biti prihvaćeno.
Prava intimnost počinje ondje gdje je dopušteno biti nesavršen. Gdje je u redu griješiti, bojati se, ljutiti se - i ne strahovati od odbacivanja zbog toga. Sve ostalo je tek predstava, čak i kada su ulaznice skupe.
5. Ljubav nije bijeg od stvarnosti, nego put prema sebi
‘U ljubavnom odnosu ne smijemo jedno drugo štedjeti, jer to vodi otuđenju.’ – Sigmund Freud
Štedjeti znači šutjeti. Ne reći da ne povrijedimo. Ne podijeliti da ne uplašimo. A u tim tišinama nakuplja se previše neizgovorenoga. Taloži se poput prašine - i na kraju guši.
Prava bliskost ne znači uvijek biti nježan. Ona znači imati snage razgovarati. I o neugodnim temama. I onda kada je teško. Ne radi pobjede, nego radi razumijevanja.
Freud ne nudi gotove recepte. On nudi ogledalo. A svatko tko se usudi u njega pogledati, vidjet će ne samo lice voljene osobe, nego i vlastite strahove, snove i želje. I tu počinje prava ljubav, piše Sensa.rs.