Problemi s erekcijom

Sensina čitateljica tri godine je u vezi s muškarcem 10-ak godina starijim od sebe. U vezi oboje uživaju, vole se, nastoje prihvatiti jedno drugo u potpunosti i planiraju živjeti zajedno. No seksualni život postao im je izazov koji ne znaju kako svladati. On je, naime, rijetko zainteresiran za seks, a kad je zainteresiran, njihovi pokušaji, kaže čitateljica, završe neslavno jer on ima teškoća s postizanjem i održavanjem erekcije.

Čitateljica je u početku mislila da mu treba vremena, bila je strpljiva i puna razumijevanja, no vrijeme nije pomoglo. Pokušala je iskreno s njim razgovarati. Rekao joj je da između njih "nema kemije", da je on pod stresom i da ona za to nije kriva. Sada se počelo događati da i ona više nema želje i ne želi inicirati seksualni kontakt jer se boji da će biti odbijena. Na kraju pisma čitateljica se pita kako da riješe taj problem te uživaju jedno u drugom i zajedničkim intimnim trenucima.

Stupnjevanje seksualne želje

Ovo je prilično složena situacija. Koliko mogu iščitati iz pisma, riječ je o smanjenoj seksualnoj želji kod partnera u kombinaciji s povremenim smetnjama erekcije. Trebalo bi doznati što je bilo prije: je li muškarac u početku seksualnog života imao seksualnu želju pa ju je s vremenom počeo gubiti zbog teškoća s erekcijom ili seksualne želje nije bilo ni u početku pa su onda smetnje erekcije prisutne jer nema dovoljno seksualnog podražaja (tj. želje). U ovom slučaju s vremenom se smanjila i seksualna želja partnerice izazvana, kako sama kaže, strahom od odbijanja i frustracijom zbog neuspješnih seksualnih odnosa.

Razmotrimo najprije problem seksualne želje. Američka seksualna terapeutkinja Helen Kaplan postavila je kontinuum ljudske seksualne želje u ljestvici od šest točaka: 1. hiperaktivna (povećana) seksualna želja, 2. snažna normalna seksualna želja, 3. slaba normalna seksualna želja, 4. blago smanjena (hipoaktivna) seksualna želja, 5. jako hipoaktivna seksualna želja i 6. seksualna averzija (fobično izbjegavanje seksualnih kontakata).

U početku veze kada je zaljubljen, par može osjećati hiperaktivnu seksualnu želju koja traje određeno vrijeme, a onda se spontano vraća na uobičajenu razinu.
Kad je želja smanjena dulje razdoblje, kao kod čitateljičina partnera, važno je sagledati uzrok. On može biti organski ili psihosocijalni.

Uzroci smanjene želje

Organski uzroci su različite bolesti, bolna stanja, hormonski poremećaji, poslijeoperativno stanje, liječenje neplodnosti, depresija. I neki lijekovi mogu dovesti do gubitka seksualne želje, npr. lijekovi protiv povišenoga krvnog tlaka i antidepresivi. U tim slučajevima treba liječiti bolest ili bolno stanje kako bi se želja povratila. Uzrok smanjenoj seksualnoj želji može biti i narušen emocionalni odnos među partnerima. U tom slučaju važno je da par nauči dobro komunicirati i da poradi na svojem odnosu.

Seksualna želja može biti smanjena i zbog seksualnih trauma i zlostavljanja u djetinjstvu, zbog rigidnih religijskih stajališta prema seksualnom činu (da je seks grijeh, služi samo za reprodukciju, a ne i za uživanje), zbog neriješenih osjećaja vezanih uz neugodna seksualna iskustva, zbog stresa i stresnog životnog stila, zbog životnih briga (strah od gubitka posla, od financijske nestabilnosti i sl.), zbog straha od izvedbe.

Moguće je da je kod čitateljičina partnera riječ upravo o ovom zadnjem, o strahu od izvedbe koji je čest uzrok smanjene seksualne želje kod mojih klijenata, muškaraca i žena. Prvi i osnovni korak je da se osoba (i/ili par) suoči sa situacijom i osvijesti da ima smanjenu seksualnu želju. Čovjek nerijetko nije svjestan da ima smanjenu seksualnu želju jer o seksu ne razmišlja, nema seksualnih maštarija, ne vidi ljude oko sebe kao seksualna bića, zanemaruje cijelo područje seksualnosti.

Najčešće su partnerice i partneri ti koji primijete da nešto nije u redu i traže uzroke u sebi. Pomišljaju da su neatraktivni i nedovoljno seksualno privlačni te da je problem u njima. Kad partnera pokušaju suočiti sa situacijom, on često negira da ima smanjenu seksualnu želju, govori da je u stresnom razdoblju, da nema kemije i sl.PageBreak

Nataša Barolin Belić
Profimedia/Shutterstock Nataša Barolin Belić
Obzirni razgovor

Nakon suočavanja sa situacijom i osvještavanja problema, treba otvoreno i bez pritiska razgovarati i pokušati razumjeti jedno drugoga. Veoma je važno da u razgovoru ne bude napadanja, optuživanja, predbacivanja i kritiziranja. Takvo ponašanje blokiralo bi iskreni razgovor i izazvalo obrambenu reakciju. Moguće je i da će partner koji ima smanjenu seksualnu želju odgovornost prebacivati na drugoga. To je pokazatelj da prvi korak još nije savladan, da partner još nije osvijestio problem. Dok se to ne dogodi, treba ostati na prvom koraku.

Kad je prvi korak savladan, kad je partner spreman početi raditi na svojem problemu, važno je stvoriti toplu prihvaćajuću atmosferu u domu u kojoj se seks neće izbjegavati, ali se o njemu neće ni stalno govoriti. Važno je puno se maziti, u početku bez penetracije jer, kao što sam spomenula, strah od izvedbe može smanjiti želju. Važno je istraživati što svakog pojedinačno i oboje kao par uzbuđuje i stimulira – možda zajedničko gledanje erotskih sadržaja, seksualne igračkice ili nešto treće. Pritom moramo znati – tako pokazuju istraživanja – da muškarce i žene seksualno uzbuđuju različite teme. Eksplicitna seksualna aktivnost prikazana u časopisu ili na filmu mnogo je više seksualno uzbuđujuća muškarcima nego ženama. Žene više uzbuđuju romantični i erotski sadržaji, a pornografski i seksualno eksplicitni sadržaji vrlo rijetko.

Preporuke terapeuta

Mnogi parovi otkriju da im je jako lijepo i stimulirajuće dugo se gledati u oči bez riječi. Neki otkriju uživanje u zajedničkom kupanju ili mazanju losionom nakon kupanja. Nekima je sama promjena situacije i atmosfere u domu dovoljna da se opuste i ponovno počnu jedno drugoga (dakako najprije sebe) doživljavati kao seksualna bića. Kod nekih već i osvještavanje da postoji problem smanjuje napetost i pomaže u komunikaciji i istraživanju osobne seksualnosti i zajedničkog seksualnog stila.

Osoba sa smanjenom željom treba vježbati tehnike relaksacije, npr. polaganog dubokog disanja, različite vježbe progresivne mišićne relaksacije ili autogeni trening.
Par može biti jako frustriran zbog stalnih pokušaja da se situacija popravi, a sve ostaje isto. Treba znati da je kod ovog problema vrijeme važan faktor. Naime, što se prije par obrati za pomoć stručnjaku, što prije zaustavi dinamiku koja se gradi oko smanjene seksualne smetnje, to bolje. Čitateljičin partner zasad odbija stručnu pomoć i to je korak na kojem se trebaju zadržati. Važno bi bilo da on sagleda svoj otpore prema terapiji. Možda mu je neugodno govoriti nepoznatoj osobi o svojim seksualnim problemima. U tom slučaju važno je osvijestiti da je seksualno zdravlje integrativni dio sveukupnog zdravlja i da, kao što idemo stomatologu ili dermatologu, tako trebamo ići i seksualnom terapeutu ako nam je narušeno seksualno zdravlje.

S obzirom na to da par u ovom slučaju dugo ima problema i da je partnerovo izbjegavanje seksualnog odnosa izazvalo i smanjenje želje kod partnerice (što nije rijetko), preporučila bih posjet seksualnom terapeutu. Postoje i knjige, doduše nema ih mnogo, koje mogu pomoći. Preporučila bih knjigu Barryja McCartija i Michaela Metza Muška seksualnost. I na kraju, strpljenje i otvorena komunikacija neizbježna su i najbolja pomoć svakom paru koji se nađe pred ovakvim izazovom.