U utrci s vremenom sve brže okrećemo pedale

Jeste li jučer stigli napraviti sve što ste planirali? Pišete li redovito popise obaveza? Postavljate li si često rokove za dovršetak nekih poslova (očistit ću kuću do dva popodne i slično)? Jesu li postavljeni rokovi, kada malo razmislite o njima, uglavnom nerealni za ispunjenje? Uvijek gledate na kojoj je blagajni najmanji red? Osjećate kronični nedostatak vremena?

Većina nas danas ima manji ili veći problem s vremenom. Uvijek nam se čini da ga je premalo za sve što želimo napraviti i rješenje uglavnom nalazimo u ubrzavanju. Američki fizičar Larry Dossey još je 80-ih godina prošloga stoljeća skovao termin opsjednutost vremenom kako bi opisao opsesivno vjerovanje da „vrijeme brzo prolazi, da ga nikad nema dovoljno i da moramo okretati pedale sve brže da bismo išli ukorak s njim“. Danas smo svi, na ovaj ili onaj način, opsjednuti brzinom i stalno smo u gužvi.

Ubrzavanje nam ne donosi više vremena, nego manje 

Kako bi nam pomogli, mnogi stručnjaci nude nove načine i savjete za ubrzavanje u obliku tečajeva brzog čitanja, boljeg organiziranja vremena, brzog vježbanja... Ovi stručnjaci najčešće nam govore kako da brže obavimo neki posao i tako dobijemo na vremenu. No to ne vodi uštedi vremena.

Naime, ljudi pronalaze sve više i više zadataka koji se moraju odmah obaviti, te se tako opet vraćaju na početak i osjećaj da im je dan kratak. Ubrzavanju je, naravno, doprinio i tehnološki razvoj. Računala, internet, mobilni telefoni i društvene mreže doveli su nas u situaciju da smo dostupni u svakom trenutku. Od nas se očekuje da svaki zadatak uradimo gotovo trenutno, dok se pritom broj zadataka umnožava.

Carl Honoré: Dao sam otkaz, prestao trčati za uspjehom i onda je uspjeh našao mene!

Brži filmovi, kraće knjige

Istraživači su otkrili da su nam u pos­ljednjih dvadesetak godina ubrzane i intelektualne aktivnosti. Ako ne vjerujete, pogledajte neki film iz sedamdesetih godina prošloga stoljeća, vidjet ćete kako scene traju dulje i da se radnja, prema današnjim kriterijima, odvija sporo.

Utvrđeno je da ljudi pokraj pojedinačnih eksponata na izložbama danas provode mnogo manje vremena nego što su to činili nekad, a postoje i glazbenici koji tvrde da se klasična glazba danas svira u tempu koji je brži od onog u kojem je komponirana. Suvremene knjige također su mnogo kraće od romana iz devetnaestog i s početka dvadesetog stoljeća, tako da nam je danas vrlo teško čitati te knjige.

Djeca velike žrtve ubrzavanja 

Djeca su svakako velike žrtve ubrzavanja. Ona danas mnogo brže sazrijevaju i pretrpana su obavezama, od privatnih instrukcija do treninga i baleta. Živeći na ovaj način, djeca su lišena uživanja u bezbrižnom djetinjstvu, dokolici i maštanjima koja su njegov neodvojiv dio. Ona su također pod stresom, a još nisu ni razvila adekvatne mehanizme da se s njim suoče. U ovakvim uvjetima teško ih je uopće i razviti.

U suvremenom svijetu preplavljeni smo medijima, informacijama i podacima, a mnogi su od njih potpuno nevažni za naše živote.

Kako usporiti životni tempo današnje djece

Brzina postala važna i u duhovnosti, što je apsurd

Brzina je postala važna i u segmentu samorazvoja i duhovnosti, što je potpuno paradoksalno. Carl Honoré, novinar koji je istraživao fenomen brzine i napisao knjigu Pohvala sporosti, navodi podatke da se u Americi na satovima joge sve više ljudi povređuje jer su nedovoljno zagrijani radili neke zahtjevnije asane. Također je sve više tehnika samorazvoja koje nam obećavaju da će se poslije čitanja jedne knjige ili pohađanja određenog tečaja naš život korjenito promijeniti. Stalna žurba izuzetno je stresna. Ove požuri-poruke dovode naš mozak u režim izvanrednog stanja tako da se on uopće ne isključuje.

Honoré u svojoj knjizi definira termine brzo i sporo na sljedeći način: brzo označava sve što je stresno, agresivno, analitičko, nestrpljivo, aktivno, kontrolirajuće, a sporo označava suprotno – mir, intuiciju, strpljivost, prijemčivost, pažljivost, neaktivnost.

Posebno naglašava činjenicu da ono što radimo sporo može poslije dati brže rezultate, kao i da je moguće posao obavljati brzo iz „referentnog okvira“ sporosti. To znači da možemo ostati smireni i sabrani u situacijama kad smo, primjerice, u velikom zakašnjenju na poslu ili žurimo odvesti djecu u vrtić na vrijeme.

PageBreak

djeca roditelji
Shutterstock djeca roditelji
Zašto je važno usporiti

Za mnoge stvari u životu potrebno je vrijeme. Moramo preraditi vlastita iskustva, razmisliti o nekim događajima, o nečemu što smo pročitali, čuli ili doživjeli. Za predviđanje posljedica nekog ponašanja također je neophodno vrijeme. Ne možemo se brzo osloboditi stresa i napetosti, za to je potrebno odvojiti vrijeme za uživanje u sasvim običnim trenucima u životu. Pauze za smirivanje i uživanje su nam neophodne kako bismo postigli mir i zadovoljstvo u životu, što na kraju rezultira većom produktivnosti.

Također je nemoguće brzo čitati i uživati u dobrom književnom djelu, ne možete brzo spremiti ukusno jelo, ni uživati u vođenju ljubavi. Ne može se brzo kreativno razmišljati. Ako mozgu povremeno damo šansu da uspori, učinit će mnogo više nego ako je stalno pod pritiskom brzog razmišljanja. Kad mislimo brzo, dolazimo do brzih rješenja, a sporo razmišljanje je intuitivno i kreativno.

Sporo možemo razmišljati kad nismo pod pritiskom i imamo vremena da svoje ideje sporo razvijemo. Ovaj način razmišljanja dovodi do važnih uvida, kaže Honoré. On navodi da se na EEG-u jasno vidi kako ova dva načina razmiš­ljanja proizvode drugačije moždane valove: brzo razmišljanje stvara beta-valove, a sporo alfa i theta-valove koji nas vode u stanje relaksiranosti i spokoja.

Za kreativna rješenja treba vremena

Svi veliki mislioci, znanstvenici i umjetnici potvrđuju ovu činjenicu jer do velikih otkrića nisu dolazili u svojim laboratorijima, nego u trenucima najdub­lje opuštenosti – u kadi, u snu, dok su šetali ili se igrali s djecom. Ovo je dobro poznat fenomen vezan uz kreativno razmišljanje. Naime, kako bismo došli do kreativnog rješenja nekog problema, neophodno je imati dovoljno znanja i raspolagati činjenicama, ali to nije dovoljno.

5 savjeta kako usporiti na poslu

Svakom velikom otkriću prethodi period inkubacije, tijekom kojeg se naizgled ne događa ništa značajno vezano uz polje našeg interesa. No tijekom tog perioda naš mozak slaže informacije i kao rezultat toga dolazi do uvida, rješenja koje nam je, naizgled, bilo nadohvat ruke od samog početka. Einstein je smatrao da je najbolje objediniti ova dva načina razmišljanja pa objašnjava: „Računala su nevjerojatno brza, točna i glupa. Ljudska bića su nevjerojatno spora, netočna i pametna. Zajedno, oni su nevjerojatno moćni.“

Ubacivanjem svog mozga u manju brzinu, zaštitit ćemo se od stresa i psihosomatskih bolesti, poboljšat ćemo svoju sposobnost kreativnog razmišljanja i koncentracije.

Kad funkcioniramo po principima brzine, naše reakcije na vanjske događaje bit će automatske zato što je za promišljanje i svjesno osjećanje neophodno vrijeme, a sve dok reagiramo automatski na vanjske podražaje, nismo slobodni.

Usporavanje

Nakon ubrzavanja u svim mogućim područjima, postupno se javlja sve više pokreta koji promoviraju sporost. Neki od njih su Međunarodni pokret spore hrane, potekao iz Italije, kao i Citta Slow (Spori gradovi). Pokret Citta Slow obuhvaća oko trideset gradova u Italiji i drugim dijelovima svijeta, a njihov se manifest sastoji od različitih formalnih odredbi, kao što su: smanjenje buke u prometu, povećanje zelenih površina i pješačkih zona, pružanje podrške lokalnim poljoprivrednicima, prodavaonicama i restoranima koji koriste njihovu robu i slično.

Ljudi su sve više zainteresirani ovladati nekom tehnikom koja će im pomoći da uspore i oslobode se stresa, od meditacije do pletenja.

Zašto su pletenje i vrtlarenje sve popularniji hobiji

Je li moguće savladati vještinu sporog razmišljanja u ovom svijetu u kojem se brzina i akcija toliko cijene, pita se Honoré. Prvi korak je, naravno, najteži – opuštanje. Opuštanje podrazumijeva isključenje bilo kojeg oblika nestrpljenja i učenje prihvaćanja neaktivnosti.

Jedan zen učitelj savjetuje: „Umjesto da kažete sebi: Nemoj samo sjediti ovdje, radi nešto; vi sebi recite: Nemoj stalno raditi nešto, jednostavno sjedni ovdje.“ Meditacija je jedan od sve popularnijih metoda umirenja uma. Utvrđeno je da snižava krvni tlak i stvara moždane alfa i theta-valove, a dokazano je i da učinci meditacije traju puno dulje od nje same.

Vrtlarstvo i pletenje sve popularniji

Vrtlarenje postaje sve popularnije jer je ljudima koji su stalno okruženi tehnikom vrlo privlačno povremeno u ruke uzeti zemlju. Donedavno je vrtlarstvo, kao i pletenje, bilo smatrano zabavom za umirovljenike, a danas se ovim hobijima bavi velik broj mladih ljudi.

Jedna od najvećih vrijednosti usporavanja je to da nas ono dovodi do veće svjesnosti i prisutnosti. Iskustvo koje proživljavamo često promatramo kao sredstvo za postizanje cilja, ali živeći na takav način, uporno preskačemo sadašnji trenutak. Pripremamo hranu ili čistimo stan, a pritom razmišljamo o svojim planovima za popodne ili večer, ne obraćajući pažnju na ono što radimo, sasvim nesvjesni svog tijela i procesa u njemu.

Kako smo obično u stanju uma koje nam pažnju usmjerava na prošlost ili budućnost, propuštamo stvarna fizička i emocionalna iskustva koja nam se događaju upravo tog trenutka. Tako stalno zaboravljamo jedini trenutak koji sadrži svu punoću života. Mislimo da živimo i krećemo se naprijed, a zapravo se vrtimo ukrug.

Svjesnost je prihvaćanje situacije takve kakva jest

Usredotočujući se namjerno na zbivanja u sadašnjem trenutku, na stvari kakve zaista jesu, razvijamo potpunu svjesnost. To znači poklanjati punu pažnju nečemu što se događa upravo sada, bilo da je riječ o nekom unutrašnjem doživljaju, misli ili emociji, ili nekoj situaciji u vanjskoj sredini. Svjesnost podrazumijeva prihvaćanje stvarnosti onakve kakva jest, bez prosuđivanja i uspoređivanja s onim kako bismo željeli da izgleda. Ona je antiteza pretjeranom razmišljanju koje podrazumijeva bavljenje stalno istim mislima.

Razmišljanje koje se ponavlja često je automatska reakcija, ono znači da se gubimo u mislima, dok je svjesnost namjerna. Svjesnost je iskustvena i podrazumijeva da se fokusiramo na direktno iskustvo sadašnjeg trenutka. Kad smo u glavi, um nam je okupiran mislima koje su daleko od direktnog osjetilnog iskustva. Misli nas pokreću u pravcu prošlosti ili budućnosti. U svjesnosti, pak, nema prosuđivanja, ni sebe, ni drugih. Ona nam dopušta da stvari vidimo onakvima kakve jesu u sadašnjem trenutku.

Čestitajte sebi na svakoj dodanoj minuti

Anthony de Mello, indijski svećenik isusovac i psihoterapeut, predlaže nam da usporimo svoje aktivnosti kako bismo postigli usuglašenost sa sadašnjim trenutkom.

„Koliko vam vremena treba da biste stigli na posao? 20 minuta? Probajte utrošiti 25. Znam da će netko pomisliti kako nisam normalan, ali samo me poslušajte. Koliko vam treba da doručkujete? Pet minuta? Doručkujte 10 minuta! Čestitajte sebi za svakih nekoliko trenutaka koje dodajete svakoj stvari koju činite. Za tjedan dana počet ćete živjeti u sadašnjosti.“