Muški i ženski mozak - koja je zapravo razlika?

Predrasude

Različito obrađuju podatke

Proučavanjem muških i ženskih mozgova PET tomografijom i magnetskom rezonancijom otkriveno je da na različite načine obrađuju podražaje, kako muškarci imaju više veza unutar svake moždane polutke, a kod žena su moždane polutke međusobno snažnije povezane, da mozak muškaraca sadrži više živčanih vlakana, a u mozgovima žena je bolja neuronska povezanost...

Te strukturalne razlike muškarcima omogućuju bolje snalaženje u prostoru i orijentaciju, a ženama istovremeno obavljanje nekoliko zadataka odjednom, objašnjavaju znanstvenici sa Sveučilišta u Pennsylvaniji, predvođeni liječnicom Ragini Verma.

No najveće promjene u strukturi muških i ženskih mozgova izazivaju hormoni pod čijim su neprestanim utjecajem mozgovi obaju spolova tijekom života.

Na početku bijaše ženski mozak...

Najveći dio razvoja djetetova mozga događa se nakon osmog tjedna starosti fetusa. Dotad mozak svakog fetusa izgleda kao ženski, objašnjava u svojoj knjizi Ženski mozak američka psihijatrica i neurobiologinja dr. Louann Brizendine.

No, porast razine testosterona u osmom tjednu razvoja fetusa dječaka taj će „uniseks“ mozak pretvoriti u muški, razarajući određen broj stanica u komunikacijskim centrima i potičući rast stanica u centrima za seks i agresivnost.

Duboko usađeno zanimanje za emocije

Ženski mozak, pak, nastavit će svoj rast stvarajući sve više neuronskih veza u komunikacijskim centrima i područjima za obradu emocija. Stoga će se djevojčice rađati s duboko usađenim zanimanjem za izražavanje i prepoznavanje emocija. Već vrlo male djevojčice prepoznaju fine promjene osjećaja iz pogleda, dodira i svake reakcije onih s kojima dođu u kontakt.

Iz svake prepoznate emocionalne reakcije osobe pred sobom one prosuđuju o sebi. Iz neverbalnih znakova otkrivaju jesu li važne, simpatične ili dosadne. Ako je lice ispred male djevojčice bezizražajno, ona će misliti da s njom nešto nije u redu i trudit će se na tom licu izazvati bilo kakvu pozitivnu reakciju. Zbog toga djevojčice, puno češće nego dječake, doživljavamo poslušnima.

Poslušne djevojčice

Na Sveučilištu u Teksasu provedeno je istraživanje na dvadesetomjesečnim djevojčicama i dječacima. U tom je istraživanju dijete ostavljano s majkom u sobi uz naputak da dijete ne smije dirati predmet koji je u sobi ostavljen. Majka je stajala sa strane, a snimana je svaka kretnja, pogled i riječ. Samo je mali broj djevojčica dotaknuo zabranjeni predmet, premda im majke to nisu izričito zabranile.

Ali djevojčice su majčino lice pogledale deset do dvadeset puta češće nego dječaci, tražeći znakove odobravanja ili negodovanja i svoje su ponašanje prilagođavale iščitanim porukama s majčina lica ili iz pogleda. Dječaci su, naprotiv, trčali uokolo i samo bi rijetko pogledali u majčino lice. Češće su dodirivali zabranjeni predmet, čak i kad bi im majka viknula: „Ne!“

Dječaci, tjerani muškim mozgovima oblikovanim testosteronom, imali su poriv istraživati svoju okolinu, čak i kad im je to zabranjeno, a djevojčicama je izraz majčina lica ili pogled neodobravanja bio dovoljan znak da se predmetu ne približavaju.

Emocije majke postaju dio osobnosti

„Sposobnost prepoznavanja i doživljavanja emocija drugih ljudi u djevojčicama rano razvija osjećaj empatije. Iako pozitivna u odrasloj dobi, empatija ženskih beba za njih same može biti štetna. Naime, djevojčice će se, zahvaljujući sposobnosti doživljavanja i povezivanja s emocijama ljudi oko sebe, povezati s emocijama svojih majki i inkorporirati majčin živčani sustav u svoj vlastiti daleko više od dječaka.

Ako je majka tužna, nesigurna i nepovjerljiva, djevojčica će upiti njezine emocije i stavove i oni će ostati dio njezine osobnosti tijekom cijelog života. Tako je moguće da ista majka odgoji dvije kćeri koje imaju potpuno suprotne stavove o životu jer su oni nastali kao posljedica različitih stanja u kojima je majka bila tijekom najranije dobi svake od njih“, ističe dr. Brizendine.

Zanimljiv primjer obitelji s dvije djevojčice

Zanimljiv je primjer obiteljske situacije iznesen u knjizi ove znanstvenice. Starija kći u obitelji rođena je u vrijeme kad je majka bila sretna sa svojim prvim mužem i ništa nije remetilo njezinu radost i brigu za dijete. Druga, mlađa kći, rođena je u vrijeme majčinog otkrića nevjere prvoga muža, njezinog razočaranja i tuge. Nakon nekoliko godina, majka je opet u skladnom braku s drugim mužem koji je majci vjeran, a djevojčicama brižan i dobar očuh pa djevojčice odrastaju u mirnom i skladnom okruženju.

No majčina različita raspoloženja i osjećaji iz najranijih godina razvoja djevojčica preslikali su se na stavove i osjećaje njezinih kćeri. Kad je odrasla, prva je kći osjećala povjerenje prema muškarcima i željela je u životu ostvariti sretnu i skladnu bračnu vezu, a druga je kći stasala u vrlo nepovjerljivu osobu koja je u svakom muškarcu vidjela ženskara i prevaranta i zazirala je od odnosa sa suprotnim spolom.

PageBreak

Na mozak dječaka rano počinje djelovati testosteron koji uništava stanice u centrima za komunikaciju i doživljavanje emocija.

Znanstvenici smatraju da utjecaj testosterona na muški mozak uvjetuje i češće poremećaje u zapažanju društvenih nijansi – tzv. poremećaje iz autističnog spektra i Aspergerov sindrom – koji su osam puta češći kod dječaka nego kod djevojčica.

A zašto idete zajedno na zahod?

Mozak tinejdžerice u pubertetu preplavljuju estrogen i progesteron, a mozak tinejdžera testosteron. Rezultat toga je tipična situacija koju je dr. Brizendine doživjela u školi u kojoj je jedan razred petnaestogodišnjaka podučavala razlikama u mozgovima između muškaraca i žena:

„Zatražila sam od dječaka i djevojčica da jedni drugima postave neko pitanje koje su oduvijek željeli pitati. Dječaci su upitali: ‘Zašto djevojke idu zajedno na zahod?’ Očekivali su da će odgovor uključivati nešto seksualno, no djevojke su odgovorile: ‘To je jedino mjesto u školi gdje možemo na miru razgovarati.’ Naravno, jasno je da dječaci ne mogu ni zamisliti da bi drugome dječaku kazali: ‘Hej, ideš sa mnom na WC?’

Najvažniji odnos tinejdžerica - s drugim djevojkama

Ta scena zorno ukazuje na glavnu razliku između mozgova muškaraca i žena“, ističe dr. Brizendine. Moždani krugovi za društveno i verbalno povezivanje snažnije su usađeni u tipični ženski nego u tipični muški mozak. U tinejdžerskim godinama navala estrogena u mozgu djevojke aktivirat će oksitocin i moždane krugove specifične za ženski spol, osobito one za razgovor, očijukanje i socijalizaciju.

Srednjoškolke koje se druže po zahodima na taj način učvršćuju svoje najvažnije odnose – one s drugim djevojkama. Za takvo ponašanje postoji biološki razlog: povezivanje razgovorom aktivira centre za ugodu u mozgu djevojaka. Međusobno dijeljenje tajni koje imaju romantične implikacije još i više aktivira te centre.

Razgovor koji liječi

Ovdje nije riječ o maloj, nego o golemoj količini ugode. Riječ je o snažnoj navali dopamina i oksitocina, a to je, osim orgazma, najveća neurološka ugoda koju je moguće osjetiti. Dopamin je spoj koji u mozgu stimulira krugove za motivaciju i ugodu, a oksitocin je neurohormon koji potiče i kojega potiče bliskost.

Stoga, ako vaša kći tinejdžerica neprestano razgovara telefonom ili putem interneta komunicira sa svojim prijateljicama, to je nešto što joj je jako potrebno da bi prebrodila sve životne stresove i promjene koje joj se u životu događaju i ostvarila u sebi osjećaj sigurnosti i ugode.

Razgovor je djevojkama u pubertetu jako važan, a momcima je često zamoran i dosadan. Stoga će djevojka uglavnom biti razočarana kad od mladića koji joj se sviđa očekuje čavrljanje i verbalno povezivanje.

Misli o seksu koje se mogu 'čuti'

Mladići u pubertetu, upravo suprotno od djevojaka, često od pričljivih dječaka postaju šutljivi, mrgodni i željni samoće. Dokazano je da testosteron, koji preplavljuje mozak tinejdžera, smanjuje razgovorljivost i interes za druženje – osim ako to ne uključuje sport ili stjecanje spolnih iskustava.

Opsjednutost seksualnim mislima toliko je snažna da dječaci često zaziru od razgovora s odraslima jer se boje da će odrasli nekom čarolijom pročitati njihove misli koje ih stalno opsjedaju i zgroziti se nad njima. Oni su u stalnom strahu da će biti otkriveni i, koliko god maštali o kontaktu s djevojkama, zaziru od verbalnog kontakta s njima.

Trećina ljudi ima muško-ženski mozak

Tim znanstvenika pod vodstvom psihobiologinje Daphne Noel s izraelskog Sveučilišta u Tel Avivu istraživao je kognitivne sposobnosti ženskih i muških mozgova osoba životne dobi od 18 do 78 godina.

Njihova su prva istraživanja potvrdila da mozgove ispitanika prema otkrivenim karakteristikama možemo podijeliti u tri kategorije – jedna trećina su tzv. tipični ženski, druga trećina su tipično muški mozgovi, a treću trećinu čine mozgovi koji nisu ni tipično ženski ni tipično muški, nego imaju u sebi podjednako zastupljene karakteristike tipično muških i tipično ženskih mozgova.

Ne treba raditi razlike

U svojim kasnijim istraživanjima, provedenima među američkim tinejdžerima i studentima, otkrili su još veći postotak mozgova koji, u različitim omjerima, isprepleću u sebi i muške i ženske karakteristike.

Prema rezultatima svojih istraživanja, ovi su znanstvenici zaključili kako ne treba praviti razlike u načinu obrazovanja dječaka i djevojčica, budući da su njihove kognitivne sposobnosti i načini učenja i doživljavanja stvarnosti u mozgovima isprepletene tako da ne mogu biti odvojene s obzirom na spol.

Gen vjernosti

Ono što je zajedničko i muškim i ženskim mozgovima kad se zaljube jest da je to jedno od najiracionalnijih stanja mozga. Amigdala, moždani sustav za uzbunjivanje, i prednji cingularni korteks, moždani sustav za zabrinutost i kritičko mišljenje, počinju se isključivati kada krugovi za ljubav rade punom parom. Istraživanja strastvene ljubavi pokazuju da to stanje mozga može potrajati od šest do osam mjeseci.

Nakon toga i u muškom i u ženskom mozgu stvaraju se tzv. krugovi za privrženost. Veza na taj način postaje mirnija i stabilnija. No, osim hormona koji djeluju na mozak i stvaraju privrženost među partnerima, znanstvenici su otkrili da kod muškaraca postoji jedan gen o čijoj će dužini ovisiti koliko će muškarac biti privržen i vjeran.

Dosadašnja istraživanja potvrđuju da postoji se­damnaest različitih dužina toga gena. Muškarci s najkraćim genom skloni su čestom mijenjaju partnerica i ne mogu ostvariti monogamnu vezu, a najvjerniji su oni s najdužim „genom vjernosti“.

Neizmjerna blaga

Tijekom života u paru različito funkcioniranje muškog i ženskog mozga izaziva probleme. Žene, u čijim se mozgovima od djetinjstva razvijaju krugovi za komunikaciju i čitanje emocija, težit će za bliskim razgovorima s partnerom i čestim pokazivanjem osjećaja, što je muškom mozgu strano, ponekad i odbojno.

Žene pod stresom, kad imaju puno posla ili briga, neće biti raspoložene za seks, a to će muškarcima, čiji mozgovi funkcioniraju suprotno - tražeći seks da bi prevladali stres, biti nerazumljivo. Ipak, poznaju li ove razlike, muškarac i žena će jednostavnije naći načine da premoste međusobne različitosti i jedno drugo uvedu u svoj svijet.

A to je poput putovanja u nepoznato – i muškarac i žena u svom će partneru moći pronaći neizmjerna blaga, ako se samo otvore istraživanju.