Što bi se dogodilo kada bi neki od likova iz fiktivnog svijeta otišao na terapiju? Bi li njegov život i njegova priča izgledala drugačije i bi li bio vrijedan čitanja ili življenja? Psihologinja Tamara Obrenović promotrila je neke od najupečatljivijih junakinja filma i književnosti kroz prizmu psihoterapeutskog rada. U razgovoru koji je vodila Marija Zatezalo, psihologinja je govorila o psihoanalizi Francesce Johnson, glavne junakinje kultnog filma "Mostovi okruga Madison".
"Imala sam misli o njemu s kojima nisam znala što bih, a on ih je sve do jedne pročitao. Ponašala sam se kao sasvim druga žena, no nekako sam bila više svoja nego ikada." (Francesca Johnson)
Glavna junakinja suočava se s problemom mnogih žena u srednjim godinama. Vrlo je važan i kontekst u kojem se radnja događa; naime, riječ je mirnoj seoskoj sredini u vremenu u kojem su obiteljske vrijednosti imale primat nad individualizmom, ne samo zakonski i kulturno, već i psihološki. Francesca se udala i u određenim uvjetima zasnovala obitelj, onda se dogodilo zaljubljivanje, i kada je shvatila da se odnos s Robertom ne može realizirati, donijela je odluku. Da je u to vrijeme u Iowi postojala psihoterapija, velika je vjerojatnost da bi ona zakazala termin zbog patnje koju nosi, zbog ambivalencije, čežnje i neostvarenih snova.
Što se može učiniti?
Robert predstavlja sve što ona nema – slobodu, smjelost, individualizam. Francesca ima potrebu otkriti sve svoje potrebe i živjeti ispunjeno, ali ima i potrebu biti majka svojoj djeci i ne napraviti štetu ljudima koje voli te nije spremna napustiti sigurnost transgeneracijskih obiteljskih vrijednosti koje su stup slike o sebi.
Svaka odluka koju donesemo je proizvod mjerenja, gdje na jednom dijelu vage stoje prednosti jednog izbora, a na drugom dijelu prednosti drugog. Naša klijentica je mapirala odnos koristi i štete i odluka joj se ukazala sama. Preispitivanjem ovog izbora učinili bismo ga jasnijim. Pojasnili bismo potrebe koje je željela ispuniti s Robertom i tražili druge načine da istražuje sebe i ostvari svoju autentičnost i strast putem talenata, kroz koje bi se ta bolna i opipljiva ljubav mogla sublimirati u snažna umjetnička djela.