Voće iz daleke prošlosti
Žižule su jedna od onih vrsta voća i povrća koje su nekad bile prilično uobičajene, a nakon desetljeća padanja u zaborav malo ih tko uzgaja pa se čine rijetkima i egzotičnima. Doduše, podrijetlo im jest egzotično: potječu iz Kine, s područja uz srednji i donji tok Žute rijeke, druge najveće kineske rijeke koju nazivaju i kolijevkom kineske civilizacije. Žižula je jedna od prvih kultiviranih voćki – tragovi njene uporabe i kultiviranja vode 7000 godina u prošlost.
Analizirajući dosadašnja istraživanja i povijesne podatke iz proteklih čak 3000 godina, skupina znanstvenika u studiji koju je objavio časopis Nature iznijela je mišljenje kako žižula zaslužuje da je se smatra supervoćem. Kao njenu dodatnu prednost navode to da uspijeva i na sušnom području te s obzirom na izvanrednu izdržljivost i prilagodljivost, velik urod i lak transport, smatraju da će njen uzgoj postajati sve važniji.
Hrskave, slatke i otporne
U svojem su širenju izdržljiva stabla žižule došla i do Bliskog istoka te sjeverne Afrike, odakle su ih Rimljani, koji su ih nazivali ziziphus, donijeli u Europu, gdje su se također udomaćila, odolijevajući oštrim zimama i temperaturama ispod ništice. Ima ih i kod nas, osobito u Dalmaciji.
Ujesen rađaju malenim ovalnim crvenkastosmeđim plodovima, koji su najprije hrskavi i osvježavajućeg okusa, a kad se smežuraju, postaju slatki – poput datulja, pa ih nazivaju i kineskim datuljama te crvenim datuljama.
Osim vitamina C, kojim su bogate kad su svježe, žižule sadrže niz minerala (kalij, fosfor, mangan, kalcij, željezo, cink) te antioksidansa: flavonoide, saponine, polisaharide. Vrlo su bogate vlaknima (10 g u 100 g žižula; neka od njih također djeluju kao antioksidansi) pa su korisne za probavni sustav, i to ne samo za njegovo čišćenje nego i kao hrana za dobre bakterije, čime se čuva ravnoteža crijevne flore.
Za bolji san, protiv stresa i anksioznosti
Žižule su odlične za grickanje i vrlo su zdrav međuobrok. Osušene i očišćene od sjemenki mogu se dodati u slastice kao bilo koje drugo sušeno voće, a odlične su i kao sastojak pikantnih jela (npr. u bliskoistočnim kuhinjama). Od njih se rade džemovi, sirupi, dodaje ih se u rakiju... Čuvate li ih na pravi način, mogu dugo trajati: svježe žižule stavite u papirnatu vrećicu i držite u hladnjaku te redovito pregledajte i uklonite one koje su se pokvarite. Sušene žižule čuvajte u dobro zatvorenoj posudi (možete ih i vakuumirati) na suhom i hladnom mjestu.
Od žižula možete napraviti čaj, koji se u tradicionalnoj kineskoj medicini upotrebljava za bolji san, a kako umiruje, koristan je i u ublažavanju stresa i anksioznosti.
Otprilike 50 g suhih žižula stavite u litru vode, dodajte komadić korijena đumbira i, ako želite, štapić cimeta pa kuhajte na laganoj vatri najmanje 1 sat (čaj se može kuhati i 3-4 sata i u tom se slučaju odjednom kuha veća količina; što se dulje kuha, okus mu je intenzivniji). Kad popijete čaj, žižule, naravno, pojedite – previše su vrijedne da bi ih se bacilo!