Svima nam se to dogodilo. Sjetili bismo se pizze u omiljenoj pizzeriji i isti se tren odjenuli, sjeli u auto i odjurili na drugi kraj grada. Cijelim bismo putem u ustima osjećali željeni okus i jedva čekali prvi slasni zalogaj. Nikakva zamjena nije dolazila u obzir, ništa nas drugo ne bi zadovoljilo u tom trenutku. Svima nam se događalo da se nakon ručka nastavimo prejedati i pojedemo još i veliku vrećicu čipsa, kutiju keksa ili cijelu čokoladu. I ne trebamo biti Freud da bismo shvatili da takvi napadaji ne mogu imati mnogo veze sa stvarnom, tjelesnom gladi i da se u našem organizmu tada javlja žudnja za nekom drugom vrstom hrane – onom emocionalnom.

Upućeniji nego ikad i deblji nego ikad

Dr. Doreen Virtue, američka psihologinja i klinička terapeutkinja za poremećaje u prehrani, u knjizi Žudnja za hranom tvrdi da je emocionalno prejedanje krivac za svaku pretilost, svako skretanje s puta uravnotežene prehrane i svaku bolest vezanu uz prehranu. Time se pridružuje sve većem broju znanstvenika i terapeuta koji već godinama upozoravaju na to da problem s viškom kilograma i nezdravom prehranom nije samo tjelesna glad, nego seže dublje u psihu i ne može se riješiti brojenjem kalorija, pa čak ni samim promicanjem zdrave prehrane.

„Nekoć smo za nezdrave prehrambene navike mogli optužiti neupućenost. No kako objasniti da smo danas – kad svatko iz knjiga, časopisa, medija zna važnost i zakonitosti zdrave prehrane – deblji nego ikada? Vjerujem da je krivac za širenje struka emocionalno prejedanje“, kaže dr. Virtue.

Ovisnost o čokoladi - glad za ljubavlju

Zašto baš ta hrana?

Opsesivna žudnja za specifičnom hranom u određenom trenutku nije slučajna i javlja se zbog želje da se bolje osjećamo ili da promijenimo razinu energije. Žudnja nas uvijek upućuje na hranu koja odgovara potisnutom intuitivnom osjećaju. Ako vam, primjerice, unutarnji glas govori da se trebate više zabavljati, a vi ga ne slušate, osjetit ćete želju za hranom koja sadrži pirazin, kao što su kikiriki, indijski oraščići ili orasi, zato što pirazin aktivira centar za užitak u mozgu.

Naš je organizam savršen mehanizam i svaki njegov dio funkcionira besprijekorno. Apetit u tome nije iznimka. Žudnje vezane uz hranu dio su unutarnjega glasa koji pruža važne informacije i vrijedi ga poslušati; one ne znače da s nama nešto nije u redu ili da smo slabi. Naprotiv, znače da apetit funkcionira upravo onako kako treba i signalizira što nam je potrebno da bismo uspostavili unutarnji mir. Kad osjećamo mir, apetit se prirodno normalizira, a kilogrami nestaju sami od sebe.

Zato prirodni pristup mršavljenju, o kojem se u posljednje vrijeme sve više govori, žarište pozornosti odvraća od mršavljenja i usmjerava na uspostavljanje unutarnjeg mira. Za takav je pristup potrebno biti iskren prema sebi i suočiti se s neugodnim osjećajem, što nije uvijek lako, ali alternativa – nepriznavanje – mnogo je gora. Bez zavirivanja u skrivene kutove uma i srca nema trajnoga gubljenja kilograma, potvrđuju stručnjaci i sve brojnija istraživanja o neučinkovitosti dijeta.

PageBreak

žena hrana
Maja Danica Pečanić žena hrana
Hrana kao droga

Dr. Virtue do tih je spoznaja došla iz profesionalnog i osobnog iskustva. Rad s ovisnicima na početku karijere pomogao joj je da shvati kako i za hranom katkad posežemo ovisnički te da naša osobnost i trenutačni emocionalni problem određuju za kojom ćemo „drogom“ posegnuti.

Naime, nije svejedno žudimo li za sladoledom ili kruhom, te dvije žudnje nemaju isti emocionalni uzrok. Kao klinička terapeutkinja za poremećaje u prehrani stekla je bogato iskustvo s ljudima i s vremenom naučila prepoznavati što koja žudnja znači.

Otkrila je vezu između određenih tipova osobnosti, emocionalnih problema i hrane. Kao žena koja se godinama borila s viškom kilograma i manjkom samopouzdanja shvatila je da je hranom dugo pokušavala ugušiti intuiciju koja joj je govorila da zaslužuje bolji život, a ona se bojala promjene i neuspjeha. Kad ju je napokon prestala ignorirati i poslušala, otvorio joj se životni put o kojem se nije usudila ni sanjati.

Iz tog je iskustva stvorila jedinstvenu metodu iscjeljivanja apetita koji se oteo kontroli – otkrivanje emocionalnog uzroka žudnje za određenom hranom, suočavanje s osjećajima i njihovo revidiranje ponavljanjem afirmacija. To nas vraća glasu intuicije i dodiru sa samima sobom. „Kad živite u skladu sa svojim najdubljim uvjerenjima, imate neograničeno mnogo energije. Druga dva prirodna izvora nevjerojatne energije su tjelesna aktivnost i voda“, dodaje dr. Virtue.

Čokolada, glad za ljubavlju 

U velikom dijelu knjige Žudnja za hranom dr. Virtue otkriva značenje žudnji i zato ona služi i kao priručnik za sve one koji žele izići iz ciklusa emocionalnog prejedanja. Koja je to namirnica za kojom se najviše žudi? U cijelom svijetu uvjerljivo na prvome mjestu – čokolada. Jedan od najvažnijih razloga jest to što sadrži feniletilamin, istu tvar koju mozak stvara kad osjećamo ljubav. On toliko snažno utječe na raspoloženje da se nekad u obliku lijeka izdavao na recept, a sadrži ga, naravno, i „ljubavna droga“, poznata kao ecstasy. Žudnja za čokoladom zato najviše označava glad za ljubavlju i uglavnom je „ženska žudnja“.

Nezadovoljene potrebe za ljubavlju pretvaraju se u žudnju za hranom kad sami sebi pristupamo bez ljubavi, kaže dr. Virtue: „Dani ispunjeni stresom, prezahtjevan raspored, nezdrava prehrana i nedovoljno tjelesne aktivnosti iscrpljuju serotonin i energiju. Posežemo za čokoladom jer se želimo osjećati bolje.“ Jedini trajni lijek koji otklanja žudnju za čokoladom dolazi iznutra. To znači da trebate zadovoljiti potrebe za ljubavlju tako da se prema sebi ponašate kao da ste najvažnija osoba na svijetu (što i jeste). To znači da i partneru trebate reći što u odnosu prihvaćate, a što ne. I ne pristajati na odnos po svaku cijenu.

Kremasto, kava, sladoled

U tumačenju žudnji za hranom veoma važnu ulogu ima njezina struktura. Želja za hrskavom hranom poput slanih grickalica znak je gnjeva ili napetosti, osjećaja usmjerenih prema van. Potreba za mekom ili kremastom hranom označava emocije usmjerene prema unutra – ljutnju na sebe ili tjeskobu, kajanje, žalost, strah, stid. Mekom i kremastom hranom nastojimo umiriti ustreptalo srce. Glad za gumastom hranom kombinacija je krute i meke emocije, straha ili stida pomiješanih s ljutnjom ili napetošću.

Kad je riječ o napicima, najjača je ovisnost o kavi. „Ljudi koji piju previše kave bez iznimke pokušavaju okrijepiti umornoga konja – sebe!“ šaljiva je rečenica dr. Virtue, nakon čijeg objašnjenja nestaje osmijeh s lica. Prema njezinim riječima, osobe koje piju previše kave pokušavaju umjetno pobuditi entuzijazam za projekte u koje zapravo ne vjeruju i često su na radnome mjestu koje ne odgovara njihovim interesima i željama.

Privlačnost mliječnih proizvoda, od kojih je najpoželjniji sladoled, krije se u njihovim antidepresivnim svojstvima, pikantna hrana znači žudnju za uzbuđenjem, orašasti plodovi nezadovoljenu potrebu za zabavom, a keksi, kolači i pite glad za zagrljajima, užitkom i umirenjem. Masnom hranom pokušavamo ispuniti prazninu.

Samo ljubav ispunjava

Najbolja metoda ublažavanja ili eliminiranja žudnje za hranom svakako je slušanje intuicije. Ako svakodnevno odvajamo vrijeme za meditaciju, molitvu i afirmacije, znat ćemo kad nam poruka dolazi iz nutrine, a kada je potaknuta isključivo voljom. Istinski intuitivni osjećaj uvijek proizlazi iz ljubavi, potiče na aktivnost koja je u skladu s našim talentima i interesima te pridonosi općoj dobrobiti, a nikada nečasnom postupanju i obmani. I na to nas je dr. Doreen Virtue podsjetila svojom knjigom.

Osnovne karakteristike emocionalne gladi doznajte ovdje