Buđenje iz cjeloživotnog sna

Želim s vama podijeliti jedan od najljepših doživljaja koji sam ikada iskusila. Dogodilo se to prije dva dana kad sam sjedila u tišini slušajući zvukove noći. Dok sam gledala strop i zidove koji me okružuju, preplavio me čudan osjećaj “buđenja“ iz jako dugog i zamršenog sna u kojem sam sudjelovala čitav svoj život.

Sol, koji je bio sa mnom u sobi, kao da se stopio sa mnom i nije postojao “on“ ili “ja“, nije postojalo “biće“ ili “drugo“, samo neobjašnjivo prostranstvo i beskrajna cjelovitost. U tih je nekoliko trenutaka sve bilo čisto savršenstvo, a ispod svega što sam vidjela nalazila se beskonačna mirnoća i tišina; čistoća jedinstva.

U tom sam trenutku shvatila da već imam sve za čime sam tragala, a sve što sam intuitivno osjećala i željela, već je bilo ispunjeno.

Potreba za izgradnjom savršenog sebe

Na početku našeg putovanja involucije, unutarnjeg rasta, otkrivamo mnogo toga o sebi, o drugima i o svijetu. Razotkrivamo laži koje govorimo sebi i drugima, laži koje svijet govori nama, istražujemo svoju osobnost i pokušavamo je poboljšati, liječimo svoje rane, pokušavamo se pomiriti sa sobom, izgladiti stvari s drugima… i još mnogo toga što pogoduju samoosvješćivanju, samootkrivenju, samorazumijevanju i transformaciji. Ovo su sve vrlo korisne prakse.

S vremenom razvijemo prilično dobru sposobnost razumijevanja sebe – svojih mana i jakih strana, svojih dubokih rana i svoje sjene, te svojih istinskih snova i darova. Brinemo se za svoje tijelo, mijenjamo način prehrane, poštujemo svoje granice, odbacujemo štetne navike, udaljavamo se od otrovnih ljudi, gradimo nova prijateljstva i veze, te s vremenom razvijemo ljubav i poštovanje prema osobi koja mislimo da jesmo. Ovo je sve od ključne važnosti.

A opet… uvijek se osjećamo kao da nam nešto nedostaje u životu. Još uvijek nastojimo izgraditi savršeno biće, osobu koja je uvijek sretna, koja nikada ne pati i koja je uvijek u miru. Još uvijek se trudimo popraviti svoj identitet, bilo da se identificiramo kao vegani, jogiji, empatični ljudi, budisti, iscjelitelji, duhovni učenici ili učitelji, stare duše, šamani ili bilo što drugo od stotina ostalih etiketa koje volimo sakupljati i utjelovljavati.

I opet… nikad nismo sretni. Uvijek želimo više – uvijek hoćemo biti više. Naša potraga za boljim “ja“ nema kraja. Mislimo da možemo “pobijediti“ um služeći se umom… no jeste li ikada doveli u pitanje pouzdanost ove metode? Jeste li se ikada zapitali: “Hoću li ja ikada biti dovoljna?“

Hoćete li ikada biti dovoljni?

Pitanje može djelovati apsurdno. Možda ćete, kao ja nekada, pomisliti: “Naravno da sam dovoljna! Ja sam pametna, privlačna, inteligentna, dobra i draga osoba – naravno da sam dovoljna!“

Da, da, jeste. Postizanje ovakvog samopoštovanja važan je dio procesa rasta, od mržnje prema sebi do pronalaska ljubavi prema sebi. Ali nakon što usvojite ljubav prema sebi i samopoštovanje, dođe trenutak u kojem shvatite nešto čarobno.

Nikada nećete biti dovoljni jer osoba koja vi mislite da jeste, nije ono tko vi zaista jeste.

Sve vaše uspomene, uvjerenja, veze, duhovne i svjetovne etikete, okusi, traume, ljubavi i mržnje, sve nesigurnosti i jake strane, nisu ono “tko“ vi jeste.

Bez obzira na to koliko visoko mišljenje imate o sebi, bez obzira na to koliko ste popularni, voljeni, slavljeni i pristupačni – vaš identitet i dalje ostaje teret; barijera koja vas sprečava u najiskrenijoj samospoznaji – vi ste odraz Jedinstva. Vaša prava priroda nema ime, oblik, identitet, granice. Vi ste sve.

Buđenje duše, buđenje istine

Šest najmoćnijih pitanja, koja se možete zapitati u bilo kojem trenutku, u cijelosti se odnose na ono tko vi “mislite“ da jeste. Pitanja su sljedeća:

Jesam li ja ova emocija?

Jesam li ja ova misao?

Jesam li ja ovaj tjelesni osjećaj?

Jesam li ja ova okolnost?

Jesam li ja ovo tijelo?

Jesam li ja ova osobnost? 

Na prvu, ova pitanja mogu djelovati neobično, prejednostavno, čak i pomalo bizarno. Ali što ste svjesniji sebe i svojih misli koje rađaju vaše osjećaje, shvaćanje, pretpostavke i uvjerenja o svijetu, to ćete jasnije vidjeti koliko se zapravo identificirate s ovih šest elemenata.

Kada sam se tek susrela s ovim pitanjima, osjećala sam nelagodu i nisam htjela do kraja dovršiti takvu vrstu samoozljeđivanja. Mislila sam: “Ako ja nisam ova emocija, misao, tjelesni osjećaj, iskustvo, okolnost, tijelo i osobnost zato što su svi ovi elementi promjenjivi i podložni rastu, promjeni i propadanju… što sam onda?“

Moj je zaključak bio da ako nisam ništa od navedenog, nisam ništa. Zbog mračnih i misterioznih asocijacija na riječ “ništa“, odbila sam ozbiljno shvatiti ova pitanja.

Ipak, nedavno sam to doživjela na sasvim drugi način. Otkrila sam da biti “ništa“, zapravo znači biti “sve“. Osloboditi se tvorničkog identiteta, zapravo znači biti potpun. Daleko je to od usamljenosti i praznine, biti “ništa“ znači bivati u stanju neizmjernog oduška, beskonačnog mira i dubokog oslobođenja.

Kada istražite dubine pitanja “Tko sam ja?“, bit ćete fascinirani otkrićem: “Ti“ nisi ono što misliš, što pretpostavljaš, što su te učili da jesi, u što si vjerovati da jesi ili ono što nikada nisi bila. Zašto? Zato što su sve ove stvari privremene, prolazne, promjenjive.

Za buđenje duše, to otvara posljednja vrata koja vas dijele od oslobođenja; od uvjerenja “Ja sam ovo ili ono“ dolazite do otkrića “Ja jesam“.

Izvor: lonerwolf.com