Sveti Valentin i ljubav prema sretnoj obitelji

Zanimljivo je kako se u narodu možda ponajviše vole i poštuju oni sveci o kojima nam, blago rečeno, manjka podataka. Takvi sveci ostavljaju živoj pučkoj predaji mnogo prostora za maštu i najrazličitije konstrukcije pripovjedačkog umijeća, pa iz tog izvora događaja svatko može napuniti svoj pehar mašte kako mu je drago.

Kaže se da je ljepota poezije u onome što je nenapisano, u mislima čitatelja koji mašta o onome što je pjesnik napisao. To je i čar mitova i narodne predaje iz koje nam izranja i sv. Valentin kao nositelj priče o Valentinovu, danu zaljubljenih, ali i svih onih koji iz nekog razloga vole.

Za Valentina kaže predaja da je bio svećenik u Rimu i da se odlikovao krepošću i mudrošću, a iznad svega skromnim životom, te da je propovijedao o poštenju i sretnoj obitelji kao temelju sretne zajednice.

Ideja ljubavi koja nadilazi svaku prepreku

Kako je u to vrijeme, a riječ je o trećem stoljeću, car Klaudije zabranio rimskim vojnicima da se vjenčaju sa svojim ljubljenim djevojkama, jer caru je bilo iznad svega važno svakog muškarca pretvoriti u vojnika, ideja braka bila je nekako u koliziji s osvajačkim apetitima imperatora.

Baš tu se umiješao plemeniti Valentin i tajno vjenčavao parove te tako za života, a posebno nakon smrti, postao omiljen u narodu. Ideja ljubavi koja nadilazi svaku prijetnju bila je naprosto presnažna da ne bi odoljela zubu vremena. I tako i danas uz ovog sveca i njegovu priču dan zaljubljenih slave i oni koji su kršćanskog svjetonazora, ali i oni koji svoj život ne vide kroz vjeru.

Dan ljubavi naše najpoznatije vrtlarice