Ako često razmišljate o svom životu i ponekad mislite da je sve krenulo nizbrdo, važno je sjetiti se da sve ovisi od ugla iz kojeg promatrate realnost. Jedna priča vam može pomoći da izvučete važnu pouku ako ste često nesigurni, pesimistični i strahujete od neizvjesne budućnosti.
Padala je kiša. Bila je noć, a vrijeme tiho i spokojno. Dvije kapi, padajući jedna pored druge, počele su razgovarati. Plašile su se da će jedna drugu u padu izgubiti, pa su se uhvatile za ruke. Jedna od njih radosno reče: "Kako je lijepo letjeti i uživati u letu".
"Mi ne letimo, već samo padamo." - odgovori druga kapljica tužnim glasom.
Druga je nastavila - "Uskoro ćemo se susresti sa zemljom i učiniti je plodnom, obradovat ćemo travu, cvijeće i usjeve." Veselo i s puno radosti i iščekivanja govorila je kapljica.
Druga tužno odgovori - "Ne! Mi letimo u susret smrti. Past ćemo na zemlju i tamo će nas zgaziti - nestat ćemo."
"Ne očajavaj tako!" - reče prva kap. "Postat ćemo potočić i krenuti ka moru! Živjet ćemo vječno!"
Prva kap je ostala odlučna - "Ne! Spojit ćemo se s drugim kapljicama kiše i tako ćemo zauvijek iščeznuti."
U tom trenutku dvije kapi su završile razgovor, pustiše ruke, odvojiše se i svaka poleti na svoju stranu - baš ka onoj sudbini koju je sama sebi odredila.
Pouka ove priče jeste da imamo svu slobodu da biramo kakav će nam život biti - pozitivan, lak i lijep, ili negativan, mračan, pun strepnji i pesimizma.