Živimo okruženi drugima. Društvena smo bića, stalno u raznim vrstama interakcija i odnosa. Povremeno, pojavi se osoba u čijim očima zablista posebna iskra prepoznavanja. Osoba koja uvijek kaže baš onu pravu riječ, koja se smije istim stvarima ili se brine zbog istih stvari koje zaokupljaju naše misli. U očima te osobe vidimo sebe, a nadamo se da se i u našim očima zrcali prepoznavanje. Želimo da ta osoba bude prisutna u našem životu. Počinjemo graditi prijateljstvo.
Dok svoju obitelj ne možemo svjesno birati, nego je prihvaćamo i volimo najbolje što možemo i znamo, prijatelji su svjestan odabir našeg srca. Želimo da budu tu kako bi svjedočili našem životu, baš kao i mi njihovu. Prijatelji imaju mnoge uloge. Naš su osobni psiholog, ispovjednik, rame za plakanje, savjetnik i kritičar, ogledalo u kojem najbolje vidimo sebe, a po potrebi mogu biti nutricionist ili slastičar, stilist, frizer i sve što god zatreba. Prijateljici ponekad možemo reći ono što ne možemo reći čak ni partneru. Podjeliti nešto vrlo osobno, skriveno i ranjivo stvara među prijateljima posebnu vrstu intimnosti. Prijatelji su tu za sve, za sretne trenutke i još više za one tužne.
S njima želimo dijeliti sve važne trenutke svog života jer nam njihova blizina čini dobro. Glagol prijati, od kojeg je izvedena riječ prijatelj, znači upravo to: činiti dobro, željeti dobro, ugađati. Prijateljstva imaju svoja nepisana pravila, svoje privilegije, ali i odgovornosti. Njeguju se izražavanjem osjećaja, bezuvjetnom podrškom, povjerenjem, prihvaćanjem i odanošću. Nije pretjerano reći da su prijatelji naša prava obitelj, ona koju smo sami odabrali. Prijatelji ne dolaze tako često u naš život i trebali bismo dobro čuvati one koje imamo. Prijateljstva dolaze, putujemo zajedno neko vrijeme, no često se u nekom trenutku razdvajamo. Stara prijateljstva ostaju nam zauvijek u srcu jer prijateljstva su dragocjeni ukras života, iskustvo zajedništva, spoznaja da nismo sami.