Učitelj odgovori: „To je jednostavno. Sam ćeš se uvjeriti.”

Učitelj ga odvede u voćnjak, pokaže mu stablo i reče: „Prvo mi donesi jabuku s najviše grane ovog stabla.”

Učenik pogleda u vis i rastuži se pa reče: „Ali učitelju, previsoko je za mene. Ne mogu doseći tu granu.”

„Zašto ne zamoliš prijatelje da ti pomognu?”, upita učitelj.

Učenik zamoli prijatelja da pođe s njim i stane na njegova ramena, ali još nije mogao doseći najvišu granu stabla.

„Zar nemaš još prijatelja?”, upita ga učitelj.

Učenik zamoli drugog prijatelja za pomoć. I tako su njegovi prijatelji dolazili, stajali jedan drugome na ramena i gunđali, pokušavali doseći napraviti piramidu. Ali jabuka je bila previsoko, piramida se srušila, a jabuka ostala nedosegnuta.

Učitelj pozove učenika i upita ga: „Onda, razumiješ li sada koliko prijatelja čovjek treba?”

Učenik reče: „Da... čovjek treba puno prijatelja i oni zajedno mogu pokušati riješiti svaki problem...”

Učitelj odmahne glavom i reče: „Naravno da trebaš puno prijatelja. Zato da bi mogao među svima njima naći bar jednu pametnu osobu koja će se dosjetiti donijeti ljestve.”