JESTE LI ČULI ZA KORNUKOPIJU? Ova će vas priča potaknuti da ojačate povjerenje u život

Znate li što je kornukopija ili rog obilja?

INDEX OF AMERICAN DESIGN/MABEL S. KELTON

Kornukopija ili rog obilja slika je sretnog života. Rog se našao u ovoj priči zbog Zeusa kojeg je kao dijete othranila božica koza Amalthea. U jednom zaigranom trenutku s brižnom hraniteljicom snažni Zeus slučajno joj je slomio rog. Kako bi popravio štetu, Zeus se svojim božanskim moćima pobrinuo da taj rog postane neiscrpan izvor hrane. Rog obilja postao je simbol žetvenih svečanosti koje su slavile obilje darova prirode, hrane bez koje nema opstanka i života. Čest motiv umjetničkih djela, kornukopija je pletena košarica u obliku roga puna sočnog voća i povrća, žitarica i cvijeća jakih boja. U rukama je nasmijanih ljudi, punih zdravlja i ljepote. U rogu obilja su nagrade za sav naš uloženi trud, znak da je snaga prirode i života neiscrpna.

Zamislite čega sve ima u vašem rogu obilja! Ako tražite u njemu samo materijalno, vjerojatno nećete biti posve zadovoljni. Utrka za gomilanjem stvari, novca, utjecaja ili moći vrlo je iscrpljujuća. Uz nju uvijek dolaze zabrinutost i tjeskoba jer smo više usmjereni na ono što nam još nedostaje umjesto da sagledamo sve što već imamo! Stalno postoji još nešto što moramo osvojiti, steći, postići. Mislimo da bismo tek tada mogli biti sretni.

Naš rog obilja sigurno je već ispunjen mnogim postignućima i nagradama za koje smo marljivo radili. U njemu već postoji mnogo toga što nam ispunjava srce. Umjesto usmjerenosti na ono što mislimo da nam nedostaje, pronađimo u svom rogu obilja zahvalnost na ljudima koje volimo i koji vole nas, na obitelji, zdravlju, hrani i miru, na suncu i prirodi, na poslu. Jer sve što nam daje snagu, sve što nas usrećuje, sve što predstavlja naše prave vrijednosti, sve to dio je našeg roga obilja. On je nagrada za svaki napor, ideju, znanje, želju i osjećaj koji nas je vodio prema svemu što u ovom trenutku jesmo.

Ne zaboravimo, kornukopija je neiscrpan izvor hrane. Podsjeća nas da ojačamo povjerenje u život, da se potrudimo, ali i prepustimo njegovim nevidljivim putevima koji nas vode baš kuda trebamo ići. Kad osvijestimo da već imamo sve što nam je potrebno i da život za nas uvijek ima dovoljno svega što trebamo, tek tada u rukama držimo svoj pravi rog obilja koji se nikada ne može isprazniti.