Pepelnicu kao spomendan uveo je Grgur I. Veliki, papa koji je tijekom života uveo mnoge inovacije i reorganizirao crkvu, a kasnije je proglašen i svecem. Pepelnica je smještena na sam početak 40-dnevnog posta, razdoblja kojim se kršćani prisjećaju Isusovog 40-dnevnog iskušenja u pustinji, koje se kronološki, međutim, nije dogodilo neposredno prije Uskrsa, već nakon Isusova krštenja i prije nego što je počeo skupljati svoje učenike.
Zašto Pepelnica, zašto pepeo?
Pepeo je simbol pokajanja, podsjetnik na ljudsku prolaznost. Knjiga postanka daje naslutiti kako je i naše tijelo sazdano od pepela, u koji ćemo se jednom i vratiti. Posipanje pepelom, dakle, svojevrsno pokajanje, vraćanje, kako bi se rodilo nešto novo, pradavni je običaj, opisan i u knjizi o Joni i Danielu. Pepeo od drevnih vremena i u raznih naroda i kultura simbolizira smrt, prolaznost, žalovanje koje međutim sa sobom nosi i snažnu simboliku preobražaja, iskupljenja i uskrsavanja.
Najpoznatiji je primjer ptice feniks koja na kraju svog životnog kruga izgori, a iz pepela se diže mladi feniks. Zanimljivo je i da mladi feniks, prema mitologiji, taj pepeo pretvara u jaje i šalje ga u grad sunca (Heliopolis) u Egiptu. U ranom je kršćanstvu, koje je još bilo isprepleteno mitologijom i poganskim vjerovanjima, upravo feniks bio simbol uskrsnuća.
Moguće je, dakle, da je i sam papa Grgur I. Veliki, ponovno želio pod isti kišobran sabrati svakovrsne vjernike te je povezao neke mitološke priče, biblijske prispodobe i povijesne činjenice kako bi stvorio novi običaj koji se ustalio i učvrstio u svih kršćanskih konfesija zapada. Jedino pravoslavlje ne poznaje Pepelnicu odnosno Čistu srijedu. Njihov post započinje uvečer, u nedjelju, sedam tjedana prije Uskrsa.