Božje kraljevstvo je ljubav. Što znači voljeti? To znači biti osjetljiv za život, stvari, ljude, imati osjećaja za sve i svakoga, ne isključujući ništa i nikoga. Isključivost se razvija jedino onda kada postaneš krut, kada se zatvoriš. A onoga trenutka kada otvrdneš, osjećajnost umire. Neće ti biti teško pronaći primjere te vrste osjećajnosti u svom životu.
Jesi li ikada zastao da makneš kamen ili čavao s ceste da se netko ne bi slučajno ozlijedio? Nema veze što nikada nećeš saznati komu će to koristiti i što nećeš primiti nikakvu nagradu ili priznanje. Činiš to iz jednostavnog osjećaja dobrohotnosti i pažnje. Ili, jesi li osjetio bol kada si čuo za divljačka razaranja negdje u svijetu, sječu šume koju nikada nećeš vidjeti ni od nje imati koristi? Jesi li se ikada potrudio nekom strancu pokazati put iako ga nisi poznavao niti ćeš ga ikada više sresti, iz čiste dobrodušnosti koju osjećaš u sebi? U tim, i mnogim drugim trenucima, ljubav se pojavila na površini u tvom životu, signalizirajući da je bila u tebi i čekala da se pokaže. Kako možeš doći u posjed takve ljubavi? Nikako, jer ona se već nalazi u tebi. Sve što trebaš učiniti jest ukloniti zapreke koje si postavio pred osjećajnošću i ljubav će se pojaviti.
Dvije su zapreke za osjećajnost:uvjerenje i navezanost.
Uvjerenje – čim stvoriš neko uvjerenje, došao si do zaključka o čovjeku, situaciji ili stvari. Postao si ukočen i odbacio si svoju osjećajnost. Pun si predrasuda i gledat ćeš na čovjeka kroz svoje predrasude. Drugim riječima, nećeš više moći vidjeti tu osobu. I kako bi onda mogao imati osjećaja za nekoga koga i ne vidiš? Uzmi kao primjer samo jednu ili drugu osobu koju poznaješ i nabroji mnoge pozitivne i negativne zaključke, do kojih si na kraju došao i na temelju kojih gradiš svoj odnos prema njemu/njoj. Onoga trenutka kada kažeš: taj i taj je mudar, ili je okrutan, ili se ponaša zaštitnički, ili je pun ljubavi, ili bilo što drugo, otupio si svoje zamjećivanje, postao si pun predrasuda i prestao si tu osobu zamjećivati od trenutka do trenutka; slično kao kada bi se pilot služio prošlotjednim izvještajem o vremenskim prilikama. Dobro promotri ta uvjerenja jer će sama spoznaja da su to samo uvjerenja, zaključci, predrasude, a ne odrazi stvarnosti, uzrokovati njihovo odbacivanje.
Navezanost – kako se stvara navezanost? Prvo dolaziš u dodir s nečim što ti pričinjava zadovoljstvo, kao što su auto, privlačno reklamirani moderni uređaj, riječ pohvale ili društvo neke osobe. Tada se javlja želja da zadržiš tu stvar, da se ponovi ugodan osjećaj koji je u tebi pobudila ta osoba. Na kraju dolaziš do uvjerenja da nećeš biti sretan bez te osobe ili stvari jer si poistovjetio ugodu koju ti on/ona donosi sa srećom.
Navezanost se kod tebe potpuno razvila i dovodi do neizbježnog isključivanja drugih stvari, do neosjećajnosti za bilo što drugo što ne spada pod tvoju navezanost. Svaki put kada ostaviš objekt svoje navezanosti, ostavljaš tamo i svoje srce, tako da ga ne možeš upotrijebiti na drugom mjestu kamo ideš. Simfonija života ide dalje, a ti se stalno osvrćeš za sobom, lijepeći se za par taktova melodije, proizvodeći time nesklad i sukob između onoga što ti nudi život i onoga na što se ti lijepiš. Zatim dolazi do napetosti i tjeskobe koja je upravo smrt ljubavi i radosne slobode koju donosi ljubav. Jer, ljubav i sloboda se nalaze samo kada uživaš u svakoj noti, kako već dolazi, a onda je puštaš da ode, tako da budeš potpuno prijemljiv za note koje dolaze.
Kako odbaciti navezanost? Ljudi to pokušavaju postići odricanjem, ali odricanje od nekih taktova glazbe, i njihovo isključivanje iz svijesti stvara upravo onakvu vrstu nasilja, sukoba i bezosjećajnosti kakvu stvara i lijepljenje. I tako opet postaješ još tvrđim. Tajna je u tome da se ničega ne odričeš, ni na što ne lijepiš, da uživaš u svemu i puštaš da prođe, da teče. Kako? Uz pomoć mnogih sati promatranja gnjiloće i pokvarenosti naravi navezanosti. Ti se obično usredotočuješ na uzbuđenje, bljesak zadovoljstva koje navezanost donosi. Ali, zamisli se nad tjeskobom, boli, nedostatkom slobode; istodobno razmišljaj o radosti, miru i slobodi koje dobivaš svaki put kada odbaciš neku navezanost. Tada nećeš više gledati za sobom i dopustit ćeš da te očara glazba ovoga trenutka, sada. Na kraju se još osvrni na društvo u kojem živimo – gnjilo do srži, zaraženo na vezanostima.
Jer ako je netko navezan na moć, novac, imanje, slavu i uspjeh; ako netko traži te stvari smatrajući da njegova sreća ovisi o njima, na njega se gleda kao na produktivnog, dinamičnog i marljivog člana društva. Drugim riječima, ako se trudi oko tih stvari pokretačkom ambicijom koja uništava simfoniju života i čini ga tvrdim, hladnim, bezosjećajnim prema drugima i sebi, onda društvo na njega gleda kao na pouzdanog građanina, a njegovi rođaci i prijatelji ponosni su na položaj koji je postigao.
Koliko takozvanih “uglednih” ljudi znaš koji su sačuvali nježnu osjećajnost za ljubav kakvu samo nenavezani mogu pružiti? Ako o tome budeš razmatrao dovoljno dugo, osjetit ćeš tako veliku odvratnost da ćeš instinktivno odbaciti svaku navezanost, kao što bi to učinio i sa zmijom koja bi se našla na tebi. Pobunit ćeš se i osloboditi te trule kulture, koja je zasnovana na gramzivosti i navezanosti, na tjeskobi i pohlepi, na tvrdoći i bezosjećajnosti ne-ljubavi.