Odnos sa životinjama iznimno je poseban i važan dio ljudskog života iz kojeg možemo puno naučiti. Mnogo toga možemo dobiti i dati. Bol zbog gubitka kućnog ljubimca dokaz je da su naše veze iznimno jake. Međutim, potrebno je shvatiti da odnos sa životinjom ne može ili ne smije postati zamjena za odnos sa bližnjim.
Ako pogledate najnoviji razvoj kolica za kućne ljubimce, bojanja dlake ili kandži kućnih ljubimaca, kostima za pse, rođendanskih torti, zabava... Čini se da se krećemo u kulturu u kojoj psi zamjenjuju djecu.
Ljudska priroda zahtijeva privrženost drugom ljudskom biću. Sve veći razvoj kulture oko pasa vidimo kao veliku unutarnju, ali nesvjesnu čežnju za komunikacijom među ljudima, koja nažalost ne nalazi svoj prirodni izraz, svoje pravo opuštanje.
Dakle, budući da ne nalazimo tu vrstu veze s drugim ljudima, tražimo njezinu zamjenu u životinjama. Zapravo, odnos sa psom nije tako daleko od toga. Ljudi osjećaju da im je njihov pas prijatelj, a pas u svojim vlasnicima vidi prijatelja i gospodara, a između pasa i ljudi može se razviti odnos uzajamne odanosti. Međutim, odnos sa psom ne zahtijeva toliko emocionalnog izražavanja, pregovaranja, rješavanja sukoba, zajedničkih postignuća, napetosti i suradnje.
Dublja komunikacija među ljudima iznimno nam je potrebna. Telefoni, virtualna komunikacija, pretjerivanje sa psima, usamljeni stanovi i tako dalje - sve će to jednog dana biti doživljeno kao neuspjeli pokušaj zadovoljenja potrebe za bliskošću.
Sastavni dio ljudskog života je potreba za međuljudskim odnosima i emocionalno dubokim odnosom. Nijedan odnos ne smije postati zamjena za drugi odnos. Kada imamo "zamjenu", zdrav odnos pretvara se u toksičan.
Životinje nam nedvojbeno čine život boljim i ljepšim, ali to nije dovoljan razlog da izbjegavamo iskrene odnose među ljudima.
Izvor: Sensa.si, prema autoru Michaelu Laitmanu