Emocionalna previranja, koja obuhvaćaju uzbuđenje, stvaraju osjećaj sreće i aktiviraju nas, mijenjaju se za života baš kao i naše potrebe. Kako odrastamo, tako polako odstupamo od ranijih normi ponašanja te tragamo za nečim novim, onime što nam omogućuje progres. Težimo ka onome u čemu i sa čim možemo rasti i ostvarivati se. Ne čudi stoga, kako nailazimo na čak tri vrste ljubavi i osobe koje nam u pojedinom trenutku odgovaraju.
Prva, ona mladenačka ljubav, često je i ona koje se rado prisjećamo. Nostalgijom i humorom, shvaćajući koliko smo se od tada promijenili, kakva očekivanja smo imali i koliko su ona uopće bila realna. Ova ljubav omogućava nam istraživanje svega što nam je strano. Od tjelesnih i intimnih poriva do emocionalne komunikacije s osobom koja tek ulazi u naš život i postaje ona koja ima jedinstveno znanje i uvid u našu osobnost. To je ljubav sklona istraživanju, a koja potiče slobodu, odvojenu od svega što smo ranije znali i trebali. Uglavnom naivno, ona postaje fantazijom. U želji za odrastanjem pretače se ideja ove ljubavi kao trajne. Spone na kojoj ćemo graditi živote. No, takve su ljubavi, koje opstanu iz toga doba, rijetke. Ali, ova je ljubav i osobna, naš prvi kontakt uopće s onime kako počinjemo gledati na partnerske odnose i što od njih očekujemo. Jer, ona nam daje uvid u način na koji nas druga osoba gleda i doživljava. A biti viđen, shvaćen i voljen, tada je gotovo najvažnija stvar u našim životima.
Druga je nerijetko ona koja postaje mjerom za sljedeće odnose. U pozitivnom ili negativnom smislu. Ovo je osoba i veza kroz koju se definiramo i koja nas uči prijeko potrebne životne lekcije. Uči nas o boli, napuštanju, manipulaciji, lažima. Kao veza, može biti i ciklična, jer nas stvara ovisnima i ponavljamo njene obrasce sve dok ju ne naučimo otpustiti. Uglavnom započinje intenzivno, djeluje poput magičnog spoja i budi u nama sva osjetila. Duboko se proživljava i dopušta nam najdublju ranjivost. Ponekad može biti uistinu nezdrava, ali nudi nam način pronalaska ravnoteže. Ona nas priprema na ostvarenje sebe kroz uravnoteživanje i spoznaju vlastitih vrijednosti i potreba, a kako bismo bili dovoljno zreli zakoračiti u sljedeći odnos. Jednom, kad se ovaj odnos otpusti, pronaći ćemo u njemu tragove osobnosti koju želimo zaboraviti, u koju se više ne želimo pretvoriti. Naučit ćemo ne nužno što želimo, već na što nikada više ne bismo pristali.
Treća ljubav je ona zrela, duboka ljubav. Neki bi rekli, dosadna. Ali, ona je sve osim toga. To je ljubav koja traje i pojavi se, ah, kao klišej – onda kada je najmanje očekivana. Postoji razlog zašto neke stvarima nazivamo klišejima, a to je njihova istinitost i pojavnost. Na prvu, ova osoba ne djeluje kao partner kojeg zamišljate ili očekujete i apsolutno zanemaruje pojmove ideala koje ste izgradili. Ovo je ljubav koja dolazi prirodno. U komunikaciji s ovom osobom ništa nije teško. Osjećate spone i u prostorima u kojima se razilazite i poštujete osobne granice te interese onog drugog. Nemate potrebe mijenjati se niti utjecati na partnera. Jednostavno se spajate i savršeno nadopunjujete.
Ne doživljavamo ih svi jednako niti automatski znamo razabrati svaku od njih. Spoznaje o njihovim učenjima dolaze kasnije. Nekima je potreban i gotovo čitav život kako bi poradili na određenim lekcijama, a sve ovisi o osobnom iskustvu i spremnosti za prihvaćanjem ovih ciklusa.