Kada nam fali motivacije, te imamo osjećaj kao da smo zapeli, ne znači nužno da smo depresivni, već se upravo možda osjećamo klonulo. No pitanje je kako ćemo prepoznati razliku?
Primjećujete li da se više nego inače imate potrebu izolirati od ljudi i različitih aktivnosti? (Izoliranje)
Imate li osjećaj kako više nemate nekih posebnih ciljeva i izazova u životu, kao da ste se jednostavno prepustili? (Prepuštanje)
Čini vam se da niste ni tužni ni uznemireni, ali isto tako ni sretni ni entuzijastični? (Otupljenost)
Imate dojam kako vaš život više nije usmjeren na rast i brigu o sebi, te se borite s osjećajem niže vrijednosti? (Osjećaj niže vrijednosti)
Mislite da vam nedostaje motivacije, te su vam osnovni životni zadaci, kao npr. obično kupanje ili tuširanje počeli predstavljati veliki problem? (Borba s osnovnim zadacima)
Imate dojam kako ste u začaranom krugu, jer nikako da se odmorite, no svejedno osjećate neki nemir i silnu energiju s kojom ne znate što bi? (Nemir)
Utječe li izostanak s posla šest ili više dana u mjesecu znatno na vaše raspoloženje? (Nedostaje vam posao)
Ako ste se prepoznali u većini gore navedenog, možda se baš vi borite sa klonulošću, kojoj iznimno pogoduju ove trenutačne okolnosti i situacija u kojoj živimo.
Od kada je krenula pandemija s kojom se borimo, konstantno smo pod utjecajem negativnih vijesti iz različitih medija. Počinjemo si pričati priče katastrofa, priče užasa koje bi se trebale dogoditi, i samim time stvaramo jednu iznimno napetu atmosferu i neizvjesnu budućnost koje se bojimo. Na taj način kreiramo kontekst u kojem živimo, kontekst koji odiše napetošću, neizvjesnošću i strahom, tako da je sasvim razumljivo da se svi skupa osjećamo lošije, odnosno da se borimo sa puno više neugodnih osjećaja, nego inače. Konstantno kreiramo kontekst i situacije u kojima na prvoj fronti stradava naše mentalno zdravlje. Pitam se jesu li nam te priče katastrofa koje nas čekaju u budućnosti zaista potrebne i što možemo učiniti sami za sebe, neovisno od trenutačne situacije, kao i društvenog konteksta u kojem živimo, kako bi se osjećali bolje?
Istina je da se je u društvu stvorila jedna atmosfera straha, napetosti i neizvjesnost i često se je teško u takvim uvjetima osjećati dobro, no to nije i nemoguće, samo je važno znati kako ćemo to postići:
1. Potražiti stručnu pomoć u vidu psihoterapije, savjetovanja, knjiga samopomoći, itd.
2. Naučiti biti "ovdje i sada"
Da bi se osjećali bolje važno je naučiti kako biti sa svojim mislima "ovdje i sada", a ne konstantno upadati u zamke žaljenja i krivnje za prošlošću, odnosno brige i straha za budućnošću, pri čemu zaboravljamo primijetiti stvari koje se trenutno oko nas događaju. U slučaju da ste primijetili kako ste zapeli u tom začaranom krugu prošlosti i budućnosti, a vaša pokušavana rješenja ne donose nikakve rezultate, uvijek je dobro posavjetovati se sa stručnom osobom, jer upravo je to posao psihoterapije. No jednako tako postoje i vježbe, odnosno trening savjesnosti koji nam pomaže da naučimo kako biti u trenutku "ovdje i sada", osvještavanjem svojeg disanja i svojih osjetila. Disanje je pojava koja se događa nesvjesno i ponekad je dobro svoje misli i svoju pažnju usmjeriti na disanje kako bismo izašli iz začaranog kruga prošlosti i/ili budućnosti. Svojim mislima možemo pratiti udisaj i izdisaj, te se upitati kako se pri tome osjećamo. Ujedno svoju pažnju i svoje misli možemo probati usmjeriti i na svoja osjetila, pa se zapitati što je to što vidimo u svojoj okolini, što čujemo, što dodirujemo, što nam miriši te kakav nam je okus u ustima. Kao odgovor na napetost tijela i stres, uvijek možemo probati vježbati zadržavanje daha koliko god možemo. A tu istu vježbu bi bilo dobro ponoviti više puta, jer na taj način aktiviramo parasimpatički dio mozga, koji je između ostalog, zaslužan i za opuštenost. Ukratko, postoje različite vježbe disanja, svjesnosti i meditacije koje nas mogu vratiti u trenutak "ovdje i sada", ali bi bilo dobro redovito ih prakticirati, da postanu sastavni dio našeg života, jer njihovim vježbanjem mijenjamo i živčane strukture u svojem mozgu, koje utječu na naše emocionalno stanje, kao i mentalno zdravlje uopće.
Ujedno je i joga jedan od vodećih načina vježbanja koji uvelike utječe na naše psihofizičko zdravlje.
3. Naučiti vježbati zahvalnosti
Koliko često se ulovimo kako vrtimo negativne priče u svojoj glavi? Koliko malo vremena posvetimo onom dobrom i onom što nas čini sretnim, onom na čemu smo zahvalni u svojem životu? To može biti naša obitelj, naši roditelji, naš partner, naša djeca, to može biti sunčan ili kišni dan, ukusni obrok, itd. To može biti sve ono što nas veseli. Vježbanje zahvalnosti možemo prakticirati više puta na dan tako da se sjetimo stvari na kojima smo zahvalni, a to je i način na koji ćemo onda početi opažati te stvari. Osjećajem sreće i zadovoljstva zbog sunčanog dana možemo zamijeniti priče o budućnosti i prošlosti u našoj glavi s čime ćemo potaknuti dobro raspoloženje.
4. Naučiti slušati svoje tijelo
Iznimno važno je naučiti slušati svoje tijelo i što je to što nam ono govori. Ljudi koji su u kontaktu sa svojim tijelom su svjesni što se s njima događa, bilo to pozitivno ili negativno, te svoju energiju ulažu u rješavanje postojećih teškoća prije pojave bilo kakvih simptoma. Postoje brojni načini kako ponovno doći u doticaj sa svojim tijelom, a neki od njih su definitivno meditacija, joga ili recimo hipnoterapija. Oni nam pomažući da uđemo u trans u kojem ćemo aktivirati svoje unutarnje, možda i zaboravljene snage i resurse.
5. Osvijestiti što je to što nas čini sretnim
Da bi vodili ispunjen život s kojim smo zadovoljni, da bismo ostvarili svoje potencijale, da bi došlo do samoaktualizacije, bilo bi dobro osvijestiti što je to što nas čini sretnim, pri čemu je važno znati da nas sretnima ne čine iste stvari. I iako postoje neki društveni normativi, neka društvena uvjerenja koja nam govore što je to što bi nas trebalo činiti sretnima, važno je da pogledamo unutar sebe, jer ne postoje dvije osobe koje iste stvari čine sretnima. A osvještavanje onoga što nas čini sretnim je put ka sretnom, zadovoljnom i ispunjenom životu, u kojem smo ostvarili svoje potencijale.
6. Postići kvalitetan san
Kada tijelo proizvodi premalo melatonina, hormona koji utječe na spavanje, odnosno kada nismo dovoljno naspavani, to posljedično može uzrokovati pad koncentracije, umor, anksioznost, depresiju, pa i samu klonulost, itd. No svakom se tu i tamo dogodi da možda koju noć i loše spava. Problem je kada je loše spavanje i/ili nespavanje kronično stanje, zbog kojeg se posljedično borimo sa gore navedenim teškoćama. San je spontana pojava, stoga je to i najčešća zamka u koju većina ljudi upada. Čim počnemo misliti kako moramo zaspati i/ili kako nećemo moći zaspati, automatski smo onemogućili da se san dogodi spontano, što posljedično uzrokuje nespavanje. A način na koji pokušavamo riješiti određenu teškoću, postaje problem koji moramo rješavati. Ali jednako tako i razmišljanje o brigama, problemima i određenim akcijama koje moramo poduzeti sljedeći dan ili nekad u budućnosti, može utjecati na lošu kvalitetu sna, kao i na samo nespavanje i mogućnost da zaspimo. Tu bi mogle pomoći različite vježbe meditacije, vježbe svjesnosti, vježbe disanja, hipnoterapija, itd. Njihova svrha je omogućiti da se san dogodi spontano. Pa tako recimo svoju pažnju možemo usmjeriti na disanje, dok misli premještamo s jednog dijela tijela na drugi, krećući od glave pa sve do nožnih prstiju i nazad, osvještavajući na taj način pojedine dijelove tijela.
7. Nahraniti mozak
Neki od načina na koje možemo nahraniti naš mozak su čitanje i učenje, kao i učenje novih stvari, vještina i tehnika, kao npr. možda pletenje, itd.... E sad, što je to što ćemo mi učiti, što je to što nas interesira i veseli, zapravo je individualno i varira od osobe do osobe. Važno je da sami vidimo što je to što nam odgovara i s čime se mi osjećamo ugodno i korisno. Jer jednako kao što treniramo svoje tijelo i posvećujemo svoje vrijeme fizičkom zdravlju, jednako tako je potrebno trenirati i svoj mozak i posvetiti se svojem mentalnom zdravlju.
8. Biti tjelesno aktivan
Kod tjelesne aktivnosti naš organizam, između ostalog, ispušta dopamin, hormon koji nas automatski čini opuštenijim i sretnijim. Mnogo ljudi se upravo na taj način i nosi sa stresom, zahtjevima užurbanog načina života, ali i sa "novim normalnim" koje je posljedica ove pandemije. Ne mora to nužno biti organizirani tip vježbanja, niti neki posebni oblik vježbanja. Možemo recimo uživati u šetnjama. Važno je da svatko za sebe otkrije što mu trenutačno najbolje odgovara. Isto tako možemo osjetiti kako nam u nekom periodu života više odgovaraju lakše meditativne vježbe, dok nam u drugom recimo bolje pašu dinamične aerobne vježbe. Pri tome je iznimno važno da naučimo slušamo svoje tijelo, koje će nam reći što nam je u određenom trenutku potrebno. A jednako tako je važno i da postanemo svjesni kako bi tjelesna aktivnost, koja god da nam odgovara, trebala postati dio našega života jer ne kaže se bezveze: "U zdravom tijelu zdrav duh ."
9. Paziti na prehranu
Današnje prehrambene teorije savjetu različite načine prehrane koji su ponekad kontradiktorni, a u moru tih različitih prehrambenih teorija, pitanje je koja je onda dobra? Kako odabrati pravu među njima, odnosno onu koja je prava za nas?! Jer svi smo mi individue i imamo različite potrebe, pa tako i naš organizam ima drukčije potrebe za određenim namirnicama i nutrijentima od nekog drugog. A bez obzira na različite prehrambene propagande, mišljenja sam da svatko od nas najbolje može sam za sebe vidjeti i odrediti što mu od hrane odgovara i u kojoj mjeri. Međutim postoji i ona hrana, kao npr. šećer, alkohol, kofein i industrijski prerađena hrana koja u prekomjernoj uporabi zasigurno negativno utječe na aktivnosti našeg mozga, pa samim tim i na naše raspoloženje, stoga je pri konzumaciji iste dobro biti umjeren.
10. Što više boraviti u prirodi
Što smo više u prirodi i na svježem zraku, zasigurno ćemo se bolje osjećati i to je nešto što bi trebala postati rutina u našem životu. Dok boravimo u prirodi bilo bi dobro da se usmjerimo na stvari koje nas okružuju, da osvijestimo krajolik, gdje se točno nalazimo, da počnemo opažati prirodne pojave, recimo rijeku kako teče, more koje šumi, valove koji se njišu, lišće koje šušti i leprša na povjetarcu, sunce koje sija, kišu koja žubori, da vidimo svjetlosti i sjene koje se stvaraju te mnoge druge pojave koje će nam pomoći da budemo svjesni trenutka u kojem se nalazimo, trenutka "ovdje i sada".
11. Odmoriti se od tehnike (mobitela, kompjutera, televizije), a posljedično i od katastrofičnih vijesti i informacija
Živimo u vrijeme tehnike, mobitela, kompjutera, televizije, te su oni neizbježno sastavni dio našeg života. Poznato je da moderna tehnologija mijenja strukturu mozga, odnosno živčane veze u mozgu, pogotovo za vrijeme odrastanja, što nužno ne mora biti i nešto loše. Istraživanja pokazuju i kako današnje generacije imaju bitno razvijenije vizualne sposobnosti, koje su posljedica uporabe različitih tehnologija. No iako je tehnologija sastavni dio našega života, važno je znati napraviti odmak od iste, jer njezina prečesta uporaba može negativno utjecati na naše raspoloženje, kao i na samo mentalno zdravlje uopće, a pogotovo kada smo preko nje konstantno bombardirani negativnim vijestima i prognozama. Dobro pitanje je kako to postići u ovom današnjem svijetu u kojem je tehnologija sveprisutna? Jedan od načina je da određeni dio vremena provedemo družeći se s drugima, da čim više boravimo u prirodi, da se naučimo međusobno povezivati na drukčije načine od onih koje nam diktira moderna tehnologija. Važno je za istaknuti da u svemu treba biti umjeren pa tako i uporabi moderne tehnologije, čak i kada je ona usko vezana za naš život i/ili za naš posao, treba naučiti napraviti odmak od nje.
12. I sve drugo što vam odgovara
Svako sam za sebe najbolje zna i osjeća što je to što mu odgovara i što ga potiče na željenu promjenu, jer sami smo najveći i najbolji eksperti za vlastiti život.
Možda i nije nužno loše da nam se je dogodila ova pandemija, jer možda baš ona bude taj veliki pokretač koji će nas pogurati da se više i bolje počnemo brinuti o sebi i svojem mentalnom zdravlju. Možda...
Jednom davno sam gledala film o nuklearnom ratu. Samo što to zapravo i nije bio film o nuklearnom ratu, već ljudima koji su vjerovali da će doći do nuklearnog rata i godinama su se zbog tog vjerovanja skrivali u podzemnom skrovištu, te živjeli u strahu što ih čeka u budućnosti i hoće li uspjeti preživjeti. A ključno je da su situaciju katastrofe sami iskreirali svojim vjerovanjima. Naša vjerovanja i uvjerenja imaju mnogo veću moću nego li smo je ponekad uopće i svjesni. A uvjerenja i vjerovanja koja nam se posreduju preko medija, često pomažu kreirati slike i atmosferu svijeta u kojem živimo, kojoj smo nažalost svi više ili manje podložni. No, nismo baš u potpunosti bez ikakvog utjecaja, jer smo mi ti koji imamo moć odabrati u kojem "filmu" ćemo biti i kako ćemo vidjeti svijet u kojem živimo i svoju budućnost u njemu.
I sada je pitanje: hoćete li se godinama skrivati u podzemnom skrovištu zbog straha od mogućeg nuklearnog rata i bojati se hoćete li preživjeti? Ili ćete promijeniti svoj način razmišljanja, a posljedično onda i svoja uvjerenja i vjerovanja, pa vam nepostojeći nuklearni rat za koji ste prije vjerovali da bi se mogao dogoditi, neće predstavljati nikakvu prijetnju, jer ste počeli živjeti u trenutku "ovdje i sada", a vaša budućnost više nije budućnost katastrofe, nego budućnost prilika i različitih mogućnosti?