"Ovo sam jutro zaspala...", piše o jutru nakon što se u sitne sate vratila s putovanja na kojem je održavala radionice duhovna učiteljica Sonia Choquette. Pozitivna energija s tih radionica, ushićenje zbog sreće i radosti kojom su zračili sudionici, nosili su je cijelim putem i nije osjećala ni mrvicu umora. Sve dok ujutro nije zazvonila budilica i preplavio je val iscrpljenosti. Posegnula je za budilicom, odgodila zvonjavu za deset minuta i odmah opet čvrsto zaspala.
Borba između glave i tijela
Kad je budilica ponovno zazvonila, jedva je ustala. "Duboko zadovoljstvo koje sam osjećala prethodnog dana i dalje je bilo tu, ali u mojem tijelu nije bilo ničeg od toga. Bilo je umorno i još nije bilo spremno uroniti u poslove još jednog dana. Ignorirajući potrebe moga tijela, moj je um gurao naprijed i tako je počela borba između glave i tijela koja je trajala cijeli dan." Jer, tu su bili dogovori koje je željela ispoštovati, a tijelu je rezervoar energije bio prazan. Nekako je uspijevala izdržati do poslijepodneva, a tada je osjetila da više jednostavno ne može, bez obzira na sve dobre namjere. Utonula je u dubok san i probudila se uvečer.
"Kako sam izranjala iz guste magle duboka sna, shvatila sam da ako želim živjeti na najvišoj vibraciji, svome tijelu moram dati više prava glasa o svome tempu ili neću uspjeti.
Moj um voli stvarati te gubi osjećaj za vrijeme i prostor kad uđem u kreativnu vibraciju. Moje srce voli se povezati i dijeliti s drugima. A moje tijelo želi dijeliti u vibraciji ljubavi kao i svojim pojavljivanjem. No, za razliku od mog uma i srca, moje tijelo ima različite zahtjeve kako bi održavalo vibraciju koju žele održati srce i um", kaže Sonia Choquette. I priznaje da pri planiranju dana često te zahtjeve ne uzme potpuno u obzir.
Izazov za one koji 'ništa ne žele propustiti'
"A kad ignoriram što je potrebno mojem tijelu, moja se vibracija strmoglavljuje. Postajem uznemirena. Osjećam se nervozno i iritabilno. Teže mi je slušati ili biti prisutna za druge te pretjerano reagiram na buku i ostale disonantne energije oko sebe", kaže i ističe:
"Pokušavamo li napraviti previše ili nam je za petama previše obaveza, i naše najbolje namjere pune ljubavi mogu implodirati u stres, iritaciju, čak i depresiju, jer jednostavno ne možemo uhvatiti dah."
"Ovo je nezgodan izazov, osobito za one ambicioznije među nama, uključujući mene. Volim život i ništa ne želim propustiti, ni jedan jedini trenutak." A opet, svjesna je, ako svoje dane pretrpa aktivnostima ne obazirući se na potrebe svoga tijela, "mogu biti puna ljubavi javno, ali prilično kriva zbog istresanja svoga stresa i negativnosti na ljude koji su mi najbliži".
Uzeti doista slobodan dan
"Živjeti u duhu ljubavi nešto je što se radi na duge staze. Moramo usporiti i odrediti si ritam kako bismo izbjegli hitna stanja ostajanja bez daha zbog pretjerana rada i iscrpljenosti. Dok ovo pišem, odmahujem glavom i smiješim se jer ovo je tako jasno lekcija koju i sama moram naučiti. Znam da moje Više Ja ovo piše kroz mene za mene."
"Stoga, kao i bilo tko drugi, učim i podsjećam se prakticirati ono što već znam. U duhu te namjere, uzela sam slobodan dan samo za opuštanje. Spavala sam i cijeli dan ništa nisam morala raditi osim uživati u životu."
Priznaje da joj je to bilo izazov, ali se prisjetila riječi svog učitelja dr. Tullyja: "Katkad je najmoćnija stvar koju možete učiniti – ništa. Međutim, to ne znači da se ništa ne obavi. To jednostavno znači da kad se povučete, Svemir se može uključiti i obaviti svoj dio za vas."
"Zato, sa šalicom kave u jednoj ruci, romanom u drugoj, i ni sa čime na rasporedu cijeli dan, šaljem vam svu svoju ljubav iz svoga opuštena i mirna srca", zaključuje duhovna učiteljica.
Izvor: tut.com