Sredstvo društvenog pritiska

Gledajući svoga kućnog ljubimca, činčilu, kako blaženo ljenčari, socijalni psiholog dr. Devon Price osvijestio je koliko je pogrešno blisko povezivati našu vrijednost s našim poslom. Njegov ljubimac "nikad u životu nije bio produktivan", kaže Price, koji je uvidio kako bi bilo apsurdno o njegovu životu razmišljati na način "opravdava li svoje pravo da postoji" jer on, naravno, niti plaća stanarinu, niti obavlja neki posao.

Životinje nam, zaključio je Price, autor knjige Lijenostne postoji, pomažu da se podsjetimo kako "ne bismo trebali zaraditi svoje pravo na postojanje". Dobri smo, lijepi i potpuno vrijedni ljubavi i "kad samo sjedimo na kauču i dišemo", ističe. Stoga, dodaje, ako tako možemo osjećati za životinje koje volimo, za rodbinu do koje nam je stalo, za ljude u svom životu koje nikad ne procjenjujemo prema njihovu kapacitetu da budu produktivni – vrijeme je da tako počnemo misliti i o sebi.

Ideja lijenosti, upozorava Price, je klopka, sredstvo društvenog pritiska koje se koristi da bi se ljudi osjećali neproduktivno i bezvrijedno, da bi vjerovali kako uvijek ima nešto više što bi trebali učiniti – na poslu, kod kuće, u svojim odnosima – i da je između vlastite vrijednosti i produktivnosti znak jednakosti.

Naučiti prihvatiti svoja ograničenja

Umjesto da na "lijenost" gledamo kao na nešto što trebamo prevladati i popraviti tako da više radimo, smatra taj psiholog, trebamo je doživjeti kao znak da nam je zapravo potrebna stanka. Lijenost je obično signal kojim naše tijelo i um upozoravaju da nešto ne funkcionira dobro. Jer, ljudsko tijelo uvijek signalizira kad mu je nešto potrebno – problem je što smo se naviknuli ignorirati te znakove kako ne bismo ugrozili svoju produktivnost i usredotočenost na posao. Tako nam usmjerenost na postignuća i davanje prednosti radu umjesto zdravlju može štetiti, što je Price i sam iskusio kad su mu zbog iscrpljenosti brojnim obvezama dijagnosticirani teška anemija i srčani problemi.

Zato, umjesto da se utapamo u previše posla, pod stresom i opterećeni osjećajem krivnje da nismo dosta produktivni, kaže, trebamo odoljeti pritisku da radimo više, otpustiti krivnju i naučiti prihvatiti da radimo dovoljno u skladu s vlastitim ograničenjima i potrebama. Drukčiji pogled na "lijenost" otvara put do više empatije i može imati pozitivan utjecaj na naš život.