Postoje dani kada sve u vama djeluje besmisleno. Ležite, gledate u strop, a ni omiljene stvari više ne donose radost. Sama pomisao na posao iritira vas, susret s prijateljima umara, a svaki pokret čini se suvišnim. U takvim trenucima mnogi počnu sebe osuđivati - govore si da su lijeni, neorganizirani ili slabi. No istina je drugačija: ponekad apatija nije lijenost, nego signal da nešto nije u redu.
Signal, a ne presuda. Ako naučite slušati taj signal, možete povratiti ne samo snagu, nego i želju za životom.
Kada osjećate da vam se ništa ne da, da nemate planove, ciljeve ni ideje, kada ne znate što biste sutra ili zašto bi sutra uopće trebalo išta raditi, to je stanje potpune iscrpljenosti, poznato i kao astenija. U takvom stanju sve u vama govori da ne možete i ne želite ništa. Kad pregorite i ne možete se sami izvući iz toga, poznati ruski psiholog Mihail Labkovski ima briljantan savjet kako pobijediti bezvoljnost.
Bez želja – sve je izgubljeno
Postojanje želja temelj je života. Bez njih, izgubljeni ste. Nedostatak interesa, volje i motivacije globalni je problem. Ako je uzrok dubok, nužna je stručna medicinska pomoć.
Nema potrebe prisiljavati se na bilo kakve korake. Mnogi vjeruju da se iz ovakvih stanja treba izvući pukom snagom volje. Govore si da se trebaju ‘natjerati’ na djelovanje. Ali...
‘Brzo ustani s kauča, saberi se! Otvori prozor, napravi vježbe, izađi van, polij se hladnom vodom!’ – skup je savjeta kojima ljudi pokušavaju motivirati sebe i druge. No to samo pogoršava stanje. Ne radite to nekome tko nema apsolutno nikakvu želju! Hladna voda neće pomoći, samo će dodatno ohladiti. Ako izađe trčati, ostat će bez daha, vratit će se kući i ponovno leći na onaj isti kauč, zureći u zid.
Mala istraga ‘nemotiviranosti’
Prije nego što sebe okrivite za apatiju, provjerite je li s vašim tijelom sve u redu. Gubitak energije, razdražljivost, problemi s pamćenjem i fizička slabost možda nisu znakovi lijenosti, nego poruke vašeg organizma.
Nedostatak željeza, manjak vitamina D, hormonska neravnoteža ili kronične upale izravno utječu na raspoloženje i sposobnost funkcioniranja.
‘Nemoguće je razmišljati o samoostvarenju ako vaše tijelo ne može podnijeti ni osnovno opterećenje. Stoga je logično prvo napraviti pretrage, a tek potom istražiti unutarnje uzroke. Ponekad je dovoljno izliječiti anemiju da bi se vratila bistrina misli i interes za život’, kaže Labkovski.
I to nije slabost – to je najosnovniji oblik brige o sebi.
Izvucite iz sebe ono što je unutra
Najbolje je ne počinjati s motivacijskim videima ni listama zadataka, nego s jednostavnim pitanjem: ‘Što ja zapravo želim?’ Ne dugoročno, ne idealno – već sada. Malu, jednostavnu, iskrenu želju. Ne zato što morate, ne zato što je ‘zdravo’, nego zato što to doista želite. Juha s okruglicama? Šetnja? Ležanje pod dekom? To je prvi korak.
Labkovski naglašava: ako nešto želite (i ako je realno), učinite to. Ne mijenjajte mišljenje, ne odustajte. Čak i ako vam usput nestane motivacije, idite do kraja.
Želja nije hir – ona je temelj unutarnjeg pokreta. Ako je stalno ignorirate, iskra u vama se gasi. No ako ju poslušate i ostvarite, makar i najmanju stvar, gradite novu povezanost sa sobom. Povjerenje. Temelj otpornosti.
Važno je naučiti razlikovati istinske želje od uobičajenih bijegova. Ponekad je nagon ‘želim gledati seriju i jesti pizzu’ samo znak umora, a ponekad pokušaj da se odvratite od tjeskobe. No ako naučite iskreno slušati sebe, primijetit ćete: postoje želje koje vas ne odvlače od života, nego vas njemu približavaju. Nisu glasne ni pretenciozne – ali upravo su one te koje vas vraćaju u kontakt sa samima sobom.
Niste inspirirani? Učinite to svejedno.
Kako usvojiti pravilo želja
Ljudi gube svoje želje i odustaju od njih jer im nedostaje volje, motivacije i energije. Usvojite pravilo da uvijek ispunite svoju prvu želju. Ako ste odlučili organizirati rođendansku zabavu za dijete, ali vam se usred priprema više ne da – dovršite je svejedno, čak i ako nemate volje. To je pravilo.
Treba njegovati one želje koje se rađaju čak i kad ste iscrpljeni ili bezvoljni. One moraju biti ostvarene. Jer psiha ovisi o akciji. Kada nešto učinite, potičete vlastitu psihu da se promijeni i jačate vlastitu volju.
Tako se jača motivacija.
Ali ako kažete: ‘Želim ovo i ono’, pa se zatim povučete i kažete: ‘Zapravo mi to ne treba, ne mogu to’, samo ćete se dublje uvući u apatiju.
Neka vam postane pravilo da svaku svoju želju ostvarite do kraja, čak i kada vam se uopće ne da. Upravo tada ćete nadvladati apatiju i bezvoljnost, piše Sensa.rs.
