Samopoštovanje je odluka da više ne živite protiv sebe. Da svoje osjećaje više ne gurate pod tepih, da ne udovoljavate tuđim sumnjama i da od sebe ne zahtijevate nadljudske napore.
Kada čovjek počne uistinu poštovati sebe, mnoge se stvari u njegovoj svakodnevici mijenjaju. Ne nužno izvana, ali vrlo konkretno iznutra. U nastavku donosimo nekoliko stvari koje čovjek tada polako, ali neumitno prestaje činiti.
1. Prestajete se pretvarati da vam nešto ne smeta, ako vam uistinu smeta
Jedan od najiscrpljujućijih oblika nepoštovanja samoga sebe jest tiho poricanje vlastite istine. Kada se smiješite iako vas nešto boli. Kada govorite da je sve u redu iako osjećate stezanje u prsima. Kada pokušavate biti 'razumni' i 'zreli' dok se u vama nakuplja osjećaj da ste ignorirani, pregaženi ili previdjeti.
Samopoštovanje počinje s iskrenošću, koja nije optuživanje, već jasno priznanje: 'Ovo mi smeta', 'Ovo me povrijedilo', 'Ovo mi ne odgovara'. Kada čovjek dopusti sebi da to izgovori naglas, dobiva moć da to popravi, postavi granicu, promijeni stav ili barem prestane sudjelovati u vlastitom uvjeravanju.
U stvarnosti, potiskivanje osjećaja često je samo stara strategija preživljavanja. No, preživljavanje nije isto što i življenje. A samopoštovanje znači da više ne pristajete na male unutrašnje izdaje samo kako bi izvana vladao prividan mir.
2. Prestajete se družiti s ljudima s kojima nikada niste načisto
Kada počnete poštovati sebe, vaša unutrašnja napetost postaje važna informacija, a ne nešto što morate 'trpjeti'. Upravo se zato počinju mijenjati odnosi utemeljeni na sumnji, nedorečenosti i osjećaju da stalno morate nagađati što zapravo znače nečije riječi, poruke, tišine ili iznenadne promjene raspoloženja.
To su odnosi u kojima bliskost nije sigurna, nego uvjetovana. Gdje ste jedan dan 'u redu', a već sljedećeg osjećate da ste učinili nešto pogrešno, iako ne znate što. Takve dinamike uče čovjeka da se neprestano prilagođava, umanjuje, da previše razmišlja, a premalo osjeća.
Poštovati sebe znači prepoznati da stalna neizvjesnost nije 'dubina', nego iscrpljenost. Da odnos koji vas drži u napetosti nije mjesto sigurnosti, nego mjesto na kojemu polako gubite sebe.
3. Počinjete cijeniti male pobjede, bez potrebe za velikim preokretima
Kada čovjek prestane dokazivati svoju vrijednost, počinje se događati nešto iznimno nježno: ono što je stvarno postaje mu dovoljno. Više mu nisu potrebni dramatični potresi, velike odluke i spektakularni 'novi početci' kako bi povjerovao da napreduje. Počinje primjećivati mikro-pomake, one tihe točke rasta koje su često i najtrajnije.
Možda je mala pobjeda to što ste danas stali na vrijeme umjesto da se iscrpite do kraja. To što ste rekli 'ne' bez ispričavanja. To što niste odgovorili na poruku koja vas je uznemirila dok se niste umirili. To što ste odlučili navečer odmoriti umjesto da čistite stan jer vas svaki put kada stanete preplavi osjećaj krivnje. To što ste učinili jedan korak - malen, ali važan.
Samopoštovanje ne živi u velikim obećanjima, nego u svakodnevnoj dosljednosti. U tome što čovjek više neće kažnjavati sebe jer ne može ostvariti velike pobjede, nego će prepoznati vrijednost malih koraka.
4. Počinjete tražiti pomoć kada vam je potrebna i prestajete sve nositi sami
Jedan od najprihvaćenijih oblika samoomalovažavanja jest uvjerenje da sve morate izdržati sami. Da je traženje pomoći znak slabosti. Da morate biti snažni, pribrani, neovisni, otporni i učinkoviti. Kao da vaša vrijednost ovisi o tome koliko tereta možete podnijeti.
Kada čovjek počne poštovati sebe, počinje drukčije shvaćati snagu. Snaga nije u tome da kroz sve prolazite sami. Snaga je u prepoznavanju točke ili granice prije nego što se slomite. Riječ je o tome da dopustite sebi podršku. Da kažete: 'Trenutačno ne mogu sam, trebam pomoć, trebam razgovor, trebam oslonac.'
Traženje pomoći odraz je unutrašnje zrelosti jer shvaćate da ste ljudsko biće, a ne stroj. A odnosi koji doista vrijede zapravo su oni u kojima je moguće biti ranjiv. Samopoštovanje često znači da više nećete dokazivati sebi kako možete podnijeti sve. Umjesto toga, izabrat ćete život koji je ljudskiji i stvarniji.
5. Kada počnete poštovati sebe, ne pretvarate se u nekog drugog – samo prestajete izdavati sebe
Samopoštovanje nije egoizam ni hladna neovisnost, već unutrašnji stav koji jasno poručuje: moje iskustvo je važno, moje granice su važne i moj mir je važan. Jednom kada se taj stav ukorijeni, stvari se počinju odvijati drukčije. Manje ćete trpjeti u tišini, manje ćete sumnjati u sebe, manje ćete čekati 'veliki životni uzlet' i manje ćete govoriti sebi da kroz sve morate proći bez ičije podrške, piše Sensa.si.
