Eric Berne bio je ugledni kanadski psihijatar, autor čuvenog koncepta tranzakcijske analize (model osobnosti koji nam pomaže razumjeti odnos s drugima i sa sobom). Također je autor knjige "Koju igru igraš?" koja je postala je bestseler. Berne je bio siguran da je život svakog čovjeka programiran do šeste godine, a onda samo nastavljamo živjeti prema tom scenariju.
Pročitajte neke od citata psihijatra Erica Berna:
- Scenarij je životni plan koji se postepeno odvija, a formira se u ranom djetinjstvu, uglavnom pod utjecajem roditelja. Ovaj psihološki impuls velikom snagom gura čovjeka naprijed ka njegovoj sudbini, i to vrlo često bez obzira na njegov otpor ili slobodan izbor.
- U prve dvije godine ponašanje i misli djeteta programira uglavnom majka. Ovaj program čini početni okvir njegovog scenarija, "primarni protokol" o tome tko treba biti, odnosno treba li biti "čekić" ili "nakovanj".
- Kad dijete napuni šest godina, njegov životni plan je gotov. To su dobro znali svećenici i učitelji srednjeg vijeka, govoreći: 'Ostavite mi dijete do šeste godine, pa ga uzmite nazad.' Dobar odgojitelj može čak predvidjeti kakav život čeka dijete, hoće li biti sretno ili nesretno, hoće li biti pobjednik ili gubitnik.
- Plan za budućnost se sastavlja uglavnom prema uputstvima obitelji. Neke od najvažnijih točaka mogu se otkriti prilično brzo, već u prvom razgovoru, kada terapeut pita: 'Što su vam roditelji govorili o životu kada ste bili mali?'
- Želje roditelja dijete doživljava kao zapovijed i kao takva može ostati do kraja života, ako se u njoj ne dogodi neki dramatičan preokret ili događaj. Samo velika iskustva, kao što su rat ili ljubav koju roditelji ne odobravaju, mogu ga odmah osloboditi. Zapažanja pokazuju da psihoterapija također može dovesti do oslobođenja, ali sporije.
- U životu čovjeka scenarijski ishod je predviđen, propisan od roditelja, ali će biti nevažeći dok ga dijete ne prihvati. Naravno, prihvaćanje nije praćeno fanfarama i svečanom povorkom, ali, ipak, jednog dana dijete može to izjaviti sa svom mogućom iskrenošću: 'Kad narastem, bit ću ista kao mama' ili 'Kad narastem, bit ću kao tata'.
- Programiranje se uglavnom odvija na negativan način. Roditelji pune glavu svojoj djeci ograničenjima. Ali ponekad daju dozvolu. Zabrane otežavaju prilagođavanje okolnostima (neadekvatne su), dok dozvole daju slobodu izbora.
- Najvažnije dozvole su dozvole da se voli, da se mijenja, da se uspješno nosi sa svojim zadacima. Osoba koja ima takvu dozvolu je odmah vidljiva, kao i ona koja je vezana svim vrstama zabrana.
- Ponovo treba naglasiti: biti lijep (kao i biti uspješan) nije stvar anatomije, već dozvole roditelja. Anatomija, naravno, utječe na ljepotu lica, ali lice kćeri će u potpunosti zasjati samo kao odgovor na osmjeh oca ili majke. Ako roditelji vide sina kao glupo, slabo i nespretno dijete, a kćer kao ružnu i glupu djevojčicu, onda će to i biti.
- Zdrava osoba kaže "da", "ne" i "bravo!". Nezdrava osoba kaže "da, ali", "ne, ali"... Gubitak samosvijesti, spontanosti i intimnosti tjera ljude da sumnjaju u svoje izjave i ono što žele.