Prekidi često izazivaju tugu, ljutnju, strah i konfuziju. Važno je dopustiti si da osjećate ove emocije i ne suzbijate ih. Podijelite svoje osjećaje s prijateljima i obitelji jer nam razgovor s bliskim osobama pruža podršku i razumijevanje koje nam je potrebno u tome teškome trenutku.Također, unatoč boli koju osjećamo tijekom prekida, prekidi nam omogućuju i priliku za dublje razmišljanje o vlastitim potrebama, ciljevima i vrijednostima. Razmislite o tome što zaista želite u životu kako biste mogli nastaviti dalje.
Pitali smo vas kako se nosite s prekidima u ljubavi i prijateljstvu, a odgovori ukazuju na to koliko smo različiti i koliko zapravo možemo učiti jedni od drugih. Nekima prekidi ostavljaju duboke rane na duši, a drugi su s godinama toliko očvrsnuli da vrlo brzo nastave sa svojim životom i radom na sebi. Evo što ste podijelili s nama:
- Kao prelom kosi. Zacijeli, ali ožiljak ostane.
- Sve lakše... Ne smatram to prekidima. Zapravo, nemaš nikoga u vlasništvu. Voliš sebe i ideš dalje, a sebi i drugima želiš samo dobro.
- Ne prebolijevam. Odem se dalje baviti svojim životom. Sobom. Onim što želim raditi, biti, naučiti, ideje, knjige, posao, što da prebolijevam? Većina ljudi nije s nama zauvijek i to je ok.
- Ah, kako... U početku bolno i teško, a nakon nekog vremena se pomiriš sa situacijom i shvatiš da je sve prolazno.
- Nema boli kada shvatiš da smo i jedan i drugi odradili ono što smo trebali jer nitko ne ulazi u naš život bez veze, svi smo mi učenici i učitelji jedan drugome.
- Kada je čovjek mlad, sve to shvaća tragično i konačno, a kada dođeš u neke zrele godine i preboliš mnoge rane, sve to prolazi mnogo lakše!
- Jako teško i bolno.
- Neke prijateljske vrlo lako... jer očito ni nije bilo pravo prijateljstvo!
- Precrtam kao da ne postoji. Shvatite da vas ne zaslužuje.
- Lako... Koga nema, bez njega se može. Zašto tugovati zbog nekoga kome nije stao do nas?