Edith Eva Eger danas je uspješna i poznata psihologinja, a u prošlosti je bila hrabra djevojčica koja je preživjela užase Drugog svjetskog rata i boravak u koncentracijskom logoru. Njezina priča i preživljavanje imaju elemente čudesne slučajnosti zbog čega je kasnije naučila kako, osim sebi, pomoći i drugima te ih usmjeriti na pravi put prihvaćanja i razumijevanja vlastite uloge u životu koji živimo.
Ovo je 5 vrijednih lekcija koje nas vode putem boljeg i sretnijeg života.
1. Ne, ja nisam žrtva!
Psihologinja naglašava kako činjenica da je prije bila žrtva ne čini od nje žrtvu tijekom cijeloga života. Pomirenje s prošlosti ključno je kako bi se ostvario ovaj korak, ali i apsolutno neizbježno ako želimo živjeti sretniji život. Ne treba uljepšavati prošlost i zanemarivati njezinu težinu, ali stalni boravak u teškim danima koji su iza nas ne doprinosi osobnom boljitku.
2. Stavljam sebe na prvo mjesto.
Danas smo okruženi lažnim moralističkim pričama u kojima nikako nije dobro staviti sebe na prvo mjesto. No, tko će to napraviti osim nas samih? Bez pomaganja sebi ne možemo biti od koristi ni drugima, kao ni svijetu oko nas. Staviti sebe na vrh prioriteta nije čin sebičnosti, nego potpune ljubavi i i zdravoga razuma.
3. Opraštanje je ključno za dobrobit.
Da, opraštanje je teško, ali važno je osvijestiti kako ovaj čin zapravo pomaže nama samima. Opraštanjem puštamo prošlost i oslobađamo se osjećaja gorčine i bijesa koji nas blokiraju i koče. Oprost nam omogućava krenuti dalje; i to ne zaboravljajući, ali i ne dopuštajući prošlim ranama da upravljaju našim sadašnjim životom.
4. Fokus je na mogućem, a ne vjerojatnom.
Ako možemo promijeniti svoje razmišljanje, možemo promijeniti cijeli svoj život. Moramo pronaći nadu usred beznađa; cilj uz koji rastemo, a nakon toga mora uslijediti djelovanje. Ako smo stalno usredotočeni na ono što je van naše moći, to nećemo ni postići.
5. Pomaganje drugima doprinosi i mojem blagostanju.
Pomažući drugima, često i sami pronalazimo dublju svrhu i ispunjenje.