U svijetu diploma, počasti i beskrajnog protoka informacija, prava mjera inteligencije često je nedostižna. Međutim, kako ljudi stare i gomilaju godine mudrosti, mnogi otkrivaju da inteligencija nije određena samo IQ rezultatima ili akademskim postignućima.
Dr. Jordan Peterson, poznati kanadski psiholog i profesor, nedavno je podijelio ono što smatra najrječitijim znakom inteligencije, a to je iznenađujuće jednostavno, ali duboko: sposobnost pažljivog slušanja i učenja od drugih.
Sada 62-godišnjak Peterson proveo je desetljeća promatrajući ljudsko ponašanje, proučavajući psihu i podučavajući studente diljem svijeta. Često je zapažao da su najpametniji ljudi oni koji ostaju zainteresirani za život i pokazuju otvorenost prema tuđim pogledima.
Tko se može nazvati pametnim?
Petersonovi pogledi na inteligenciju odražavaju mudrost drugih velikih mislilaca u različitim kulturama i vremenima. U istočnjačkoj filozofiji postoji stara kineska poslovica: "Mudar čovjek sluša, a budala samo govori."
Drevna kineska filozofija pridaje veliku vrijednost slušanju, povezujući ga sa strpljenjem, zrelošću i dubinom razumijevanja. To implicira da je istinska inteligencija skrivena moć. Oni koji su razvili ovu moć prepoznaju vrijednost mišljenja i ideja drugih ljudi, znajući da nitko nikada neće imati sve odgovore.
Inteligencija je ples sa životom
Još jedna izvrsna ideja inteligencije dolazi iz židovske tradicije, koja na mudrost ne gleda kao na statičnu osobinu, već kao na stalnu interakciju sa životom. Talmud kaže: "Tko je mudar? Netko tko uči od svih."
Odražava ideju da inteligencija nije samo akademsko postignuće, već i sposobnost da se uči iz života u svoj njegovoj složenosti, uključujući njegove radosti, tuge i neizbježne kušnje.
Hrabrost za postavljanje pitanja
Peterson tvrdi da je za inteligenciju potrebna hrabrost. Ne radi se o tome da budete najglasnija osoba u sobi ili ona koja ima sve odgovore. Umjesto toga, to je hrabrost da budete dovoljno ranjivi da priznate svoja ograničenja i preispitate svoja uvjerenja.
To se može vidjeti kod onih rijetkih pojedinaca koji se ne boje postavljati teška pitanja, čak i uz rizik da saznaju neugodne istine o sebi ili svijetu oko sebe. Istinu cijene više od udobnosti, a ova žeđ za istinom vodi ih do mudrosti.
Inteligencija je "kako misliti", a ne "o čemu misliti"
U današnjem društvu lako je upasti u zamku "znati što misliti" umjesto da naučimo "kako misliti". U mladosti smo nagrađeni jer znamo točne odgovore, ali rijetko smo potaknuti da sami razmišljamo ili pronađemo vlastiti put do rješenja.
Peterson vjeruje da je ovaj pristup doveo do društva koje cijeni pamćenje više od razumijevanja. Ljudi odrastaju učeći činjenice, formule i brojeve, ali ne razumiju uvijek kako to znanje primijeniti na nove načine. Prema njegovim riječima, to može potisnuti kreativnost i spriječiti stvaranje novih ideja.
Ljudi obično izbjegavaju mentalni napor i jednostavno čekaju da im se predoče mogućnosti. Nažalost, ova navika se brzo formira, a sposobnost da se osmisli nešto novo i originalno atrofira.
Redefiniranje onoga što znači biti pametan
Peterson nas podsjeća da je inteligencija više od pukog poznavanja činjenica. Riječ je o znatiželji, kritičkom mišljenju i hrabrosti da se istražuje nepoznati teritorij. Vjeruje da najpametniji ljudi nisu nužno oni koji imaju sve odgovore, nego oni koji znaju postaviti prava pitanja, koji prihvaćaju nepoznato i koji su spremni pronaći svoj put naprijed.
U doba u kojem smo preplavljeni informacijama, razvijanje sposobnosti razmišljanja vlastitom glavom možda je važnije nego ikada. Umjesto prihvaćanja onoga što nam se govori, trebali bismo razviti naviku postavljanja pitanja, istraživanja mogućnosti i kreativnog rješavanja problema.
Izvor: Sensa.mondo.rs