Jeste li ikada osjetili snažnu potrebu učiniti nešto što znate da nije ispravno, ali vas je nešto ipak spriječilo u tome? Prema Sigmundu Freudu, dio naše osobnosti koji nas potiče na impulzivne radnje naziva se id, dok je struktura osobnosti koja upravlja zahtjevima stvarnosti poznata kao ego, a skovao je i pojam načelo stvarnosti kako bi opisao na koji način ego sprječava da id odmah dobije ono što želi, navodi Verywell Mind.
Zajedničko djelovanje ega i ida
Freud je tvrdio da id uvijek želi trenutačno zadovoljenje svojih potreba, zahtjeva i poriva. Kada bismo djelovali isključivo prema željama ida, mogli bismo, primjerice, zgrabiti majicu iz trgovine umjesto da čekamo u redu kako bismo je kupili. Id je vođen načelom užitka - idejom da se naši impulsi moraju odmah ispuniti.
S druge strane, ego je dio naše osobnosti koji osigurava da se želje ida zadovolje na učinkovit i društveno prihvatljiv način. Ego se vodi načelom stvarnosti. Freud je objasnio kako ego odgađa energiju ida dok se ne stvore prikladni uvjeti za njezino oslobađanje. Taj proces nas prisiljava da razmotrimo rizike, zahtjeve i posljedice donošenja odluka temeljenih na impulsima ida.
Primjer sukoba ega i ida
Zamislimo studenticu prve godine fakulteta, koja sutra ima važan ispit iz matematike, ali njezini prijatelji večeras organiziraju zabavu. Ona želi otići na zabavu i zabaviti se (želja ida).
Putem načela stvarnosti, razmišlja o posljedicama odlaska na zabavu umjesto učenja (realističan pristup ega). Odlučuje da će otići na zabavu, ali će se vratiti u 21 sat kako bi ostatak večeri provela u učenju.
Njezin ego regulira želje ida putem tzv. sekundarnog procesa. U ovom slučaju, id želi potpuno ignorirati učenje i uživati u zabavi, dok ego pronalazi kompromis (kratki odlazak na zabavu, a zatim učenje) koji omogućuje da se želja ida ispuni na razuman način.
Načelo stvarnosti nasuprot načelu užitka
Načelo stvarnosti i načelo užitka uvijek su u sukobu. Ego se često naziva “izvršnom” ili “posredničkom” ulogom u osobnosti, jer neprestano provodi testiranje stvarnosti, dolazeći do realističnih planova koji zadovoljavaju potrebe ida.
Freud je odnos između ida i ega usporedio s konjem i jahačem: konj predstavlja id, koji je vođen načelom užitka i pruža energiju za zadovoljenje potreba i želja. Jahač predstavlja ego, koji stalno povlači uzde kako bi osigurao prihvatljivo ponašanje. Dakle, ego, vođen načelom stvarnosti, igra ključnu ulogu u razvoju naše osobnosti i sposobnosti donošenja zrelih odluka.