Snažna sam. Sve mogu sama. Ne trebam ja nikoga. Navikla sam rješavati probleme, donositi odluke, biti stup obitelji, poslovno se dokazivati i raditi dvostruko više da bih bila prepoznata. Poznato?
A onda se kao čudim – gdje su nestali muškarci koji prilaze s poštovanjem, koji žele biti tu, pružiti ruku i osvojiti me? Gdje je onaj arhetipski princ na bijelom konju - ne da me "spasi", nego da me vidi, osjeti, poželi biti uz mene i uživati sa mnom?
Ali ovo nije samo love story, neee. Jer možda imaš skladan brak ili vezu, ili se tek spremaš na taj put, ali se u poslu stalno osjećaš iscrpljeno, stresirano, umorno i kao da stalno vodiš neke bitke? Možda si na visokoj poziciji, okružena muškarcima, i svakodnevno moraš dokazivati da zaslužuješ mjesto za stolom. Možda te doživljavaju kao „tvrdu“, previše ozbiljnu ili zahtjevnu.
Ili se osjećaš kao da uvijek moraš preuzeti odgovornost jer nitko drugi neće. Ili se skrivaš iza maske humora i simpatičnosti, a iznutra pucaš po šavovima. Pa kako da suradnici, kolege ili šefovi vide tvoju vrijednost ako si se zatvorila u oklop nepovjerenja i borbenosti?
Ne želim ti pričati niti te upućivati na to kako postati "manje jaka" da bi bila više privlačna ili uspješna. Ovo je poziv na povratak sebi, svojoj iskonskoj ženskoj prirodi – mekoj, ali moćnoj. Jer negdje na tom putu dokazivanja, preživljavanja i snalaženja u svijetu koji (još uvijek) favorizira muški princip, izgubile smo dio sebe.
Kada iz snage pređemo u zatvorenost
Ženski princip nije slabost. On je fluidnost, intuicija, receptivnost i suradnja. No u svijetu koji slavi akciju, prodornost i rezultat, lako je skliznuti u suprotnost - postati ne samo sposobna i samostalna, već zatvorena, rigidna i energetski nepokretna.
Kako to izgleda u praksi?
- Mentalno: Kontrola, planiranje, analiziranje, dokazivanje. Mozak je stalno "uključen", osmišljava strategije i rješava, ali nikad ne odmara, jer previše razmišlja i stvara scenarije (najčešće negativne-što ako).
- Emotivno Umor, iscrpljenost, slabost, nemoć, osjećaj da smo same protiv svijeta. Teško nam je prepustiti se, vjerovati, biti ranjive i tražiti pomoć.
- Fizički: Napetost u tijelu, ukočenost, problemi s nesanicom, hormonska neravnoteža, debljanje ili mršavljenje - iz krajnosti u krajnost.
- Duhovno: Nedostatak povjerenja u život, osjećaj odvojenosti od vlastite suštine, gubitak lakoće i radosti.
Ako smo stalno u "akcijskom" modu, kako možemo primati? Ako smo neprestano u energiji davanja i dokazivanja, kako možemo biti magnet za ljubav, podršku i nježnost? Ako u poslu vjerujemo da sve moramo same, kako ćemo ikada osjetiti istinsku suradnju?
Kako usporiti i otvoriti se za primanje?
- Dopusti si biti ranjiva - Snaga nije u tome da nikad ne tražimo pomoć, nego u tome da znamo kada stati, prepustiti se, reći: ne, ne mogu više ili ne mogu sama.
- Njeguj mekoću u svakodnevnim trenucima - Umjesto da sve radiš sama, probaj primiti pomoć, čak i u malim stvarima pa tako dozvoliti si dodavanje šalice za kavu umjesto da sama posegneš za njom može biti prvi korak i mala vježba.
- Budi u tijelu, a ne samo u glavi - Ples, joga, hodanje bosa po travi, više vremena u prirodi, plivanje - ulazak u tečnost i prepuštanje istoj - sve što te vraća u senzacije, povezuje s osjećajem prisutnosti i povjerenja.
- Izrazi zahvalnost i povjerenje - Umjesto "ja to moram riješiti", probaj s "vjerujem da će doći rješenje" i otvori se da povjeruješ da se može riješiti i bez tebe.
- Podsjeti se na svoju snagu primanja - Biti žena znači imati moć da privlačiš, da se otvoriš za primanje, a ne da ti guraš i forsiraš.
Povratak sebi nije korak unazad, već skok naprijed
Naučene smo da moramo biti jake. Da se dokazujemo. Da kontroliramo kako nešto ne bi pošlo po zlu i da bude sve savršeno odrađeno.
Dugo smo funkcionirale na ovaj način, sve do trenutka kada nas je nadvladao akumulirani umor. Onaj duboki, egzistencijalni umor koji dolazi kada previše radimo protiv vlastite prirode i vlastite svrhe - “kao” za druge, a protiv same sebe!
Sebi se trebamo vratiti! No želim da znate, povratak sebi, svojoj ženskoj energiji nije slabost. To ne znači odustati od ambicija, snage ili vlastite moći. To znači dopustiti si da budemo i vođene, a ne samo vođe. Da budemo podržane, a ne samo podrška drugima. Da vjerujemo, a ne samo kontroliramo. Da naučimo primati, a ne samo davati. Surađivati, a ne se samo natjecati!
Svijet neće stati ako malo usporiš. Muški princip u tebi neće nestati - on će se konačno smiriti i pustiti da tvoja ženstvenost zablista. Tek u uspostavljenoj harmoniji unutar našeg bića otvaraju se nove mogućnosti, ideje, načini i čuda u koja tek trebamo povjerovati. A onda, tko zna...