Dijalog s različitim dijelovima sebe
Najjednostavnije rečeno, u aktivnoj imaginaciji stupamo u dijalog s različitim dijelovima sebe koji postoje u našem nesvjesnome pa je na neki način slična sanjanju, osim što smo tijekom tih razgovora potpuno svjesni i budni. Upravo činjenica da smo tijekom cijelog procesa potpuno svjesni svega što se zbiva predstavlja ključnu odliku ove tehnike samospoznaje koja je dugo vremena nakon Junga ostala relativno nepoznata i slabo primjenjivana.
Kad se njome ozbiljnije pozabavio i u svoju je praksu uveo jungovski psihoanalitičar Robert A. Johnson, autor knjige Inner Work: Using Dreams and Active Imagination for Personal Growth (Unutarnji rad: upotreba snova i aktivne imaginacije za osobni razvoj), postala je poznata i široj javnosti.
Razlika između aktivne imaginacije, snova i maštanja
Iako je u svom radu s pacijentima jako cijenio snove, Jung je smatrao da je aktivna imaginacija učinkovitiji put k nesvjesnome, otkriva Johnson. Kad sanjamo, dobivamo signale od svog nesvjesnoga, no naš svjesni um u svemu tome ne može sudjelovati sve dok se ne probudimo. Tijekom aktivne imaginacije, pak, svjesni je um budan i sudjeluje u svemu što se događa.
Ta se zbivanja odvijaju na imaginativnoj razini, na kojoj se susreću čovjekovo svjesno i nesvjesno. Ta se vrsta imaginacije naziva aktivnom upravo zato što naš svjesni um, naš ego, ulazi u unutarnji svijet, hoda po njemu, govori, sukobljava se i raspravlja, druži s likovima koje tamo susreće. Mi svjesno ulazimo u interakciju s nositeljima uloga putem razgovora, zajedničke pustolovine, razmjene mišljenja.
Upravo se po tom aktivnom sudjelovanju naše svijesti aktivna imaginacija razlikuje od maštanja koje je pasivno. Pasivno maštanje također čine slike koje potječu iz našeg nesvjesnoga, ali smo dok maštamo mi sami pasivni, odnosno samo promatramo što se zbiva kao da gledamo neki film, ne sudjelujući svjesno u događajima kojima svjedočimo.
Kako je razlikovati od "izmišljotine"?
Kad je riječ o aktivnoj imaginaciji, većina se ljudi zapita je li to samo njihova izmišljotina, nekakva igra njihova uma. Naglašavajući da je u imaginaciji gotovo nemoguće stvoriti bilo što što nije autentični izraz nečega u našem nesvjesnome, Robert Johnson objašnjava: „Cijela funkcija imaginacije je izvlačenje materijala iz nesvjesnoga, zaodijevanje tog materijala u slike i njegovo prenošenje svjesnome umu. Što god se pojavi u imaginaciji, moralo je živjeti negdje u tkivu našeg nesvjesnoga prije negoli je to imaginacija preoblikovala u sliku.“
To je slučaj čak i kad je riječ o osobama koje namjerno žele nešto izvrnuti i prikazati drugačijim, odnosno sastaviti nešto glupo i besmisleno da bi se podsmjehnule terapeutu. Materijal koji dobivamo putem imaginacije i tada predstavlja neki skriveni dio pojedinca jer nije mogao nastati ni iz čega, već mora potjecati iz nutrine osobe koja stvara slike.
U aktivnoj je imaginaciji najvažnije samo iskustvo. Za razliku od snova u kojima valja analizirati simbole i otkrivati njihova značenja, u aktivnoj imaginaciji analiza može imati suprotan učinak jer nam skreće pozornost sa samih zbivanja koja su ključna za tu tehniku. Zbog toga je vrlo važno ne dopustiti analitičkom razmišljanju da nam tijekom same imaginacije omete iskustvo.
Isprobajte 4 koraka aktivne imaginacije.