U vremenu kada je sve podložno brzom etiketiranju – od osobnosti do emocija – pitanje “koju bi mi dijagnozu postavio Jung” nije samo igra mašte. To je i poziv na introspektivno putovanje kroz vlastitu psihu.
Carl Gustav Jung, švicarski psihijatar i osnivač analitičke psihologije, nije se zadovoljavao plitkim opisima simptoma. Umjesto toga, istraživao je duboke slojeve nesvjesnog, arhetipove i unutarnje obrasce koji oblikuju naš život. Njegov pristup ne bi bio dijagnoza u modernom medicinskom smislu, već otkrivanje unutarnjih dinamika koje nas nesvjesno vode.
Jung i dijagnoza: Nije bolest, već putokaz
Za razliku od današnjeg shvaćanja psihičkih “poremećaja”, Jung bi se pitao: što ti simptomi žele reći? Depresija ne bi bila samo klinički poremećaj, nego mogući znak da nesvjesni dio nas traži prostor za izraz. Tjeskoba bi bila signal da stojimo na pragu transformacije, a ponavljajuće krize – poziv da upoznamo vlastitu Sjenku.
Umjesto da stavi etiketu, Jung bi otvorio vrata dijalogu:
Introvert ili ekstrovert? – pitanje koje je upravo on prvi formulirao.
Personaili istinsko ja? – razlikovanje između maske koju nosimo u društvu i naše autentične unutarnje prirode.
Individuacija – proces u kojem se postupno stapamo u cjelovitiju verziju sebe.
Drugim riječima, Jungova “dijagnoza” bila bi mapa za unutarnji razvoj, a ne konačna presuda.
Koju bi mi dijagnozu dao danas?
Ako bi Jung sjedio nasuprot tebe u svojoj poznatoj kućnoj ordinaciji u Küsnachtu, vjerojatno bi najprije slušao. Ne bi požurio s odgovorom. Možda bi ti rekao:
“Tvoja nesanica govori da nisi u dodiru s onim što te uistinu pokreće.”
“Tvoja tuga je vrata kroz koja želi proći tvoja kreativnost.”
“Tvoja pretjerana potreba da udovoljiš drugima pokazuje da tvoja Sjena čeka da bude priznata.”
Dakle, njegova “dijagnoza” bila bi više metaforička, poetska, i uvijek usmjerena na rast.
Jungova dijagnoza kao ogledalo
Pitanje “Koju bi mi dijagnozu postavio Jung?” u svojoj srži je poziv na dublje upoznavanje sebe. Za Junga, problemi nisu kraj puta – oni su simboli, vodiči i šifre koje treba odgonetnuti. Njegova “dijagnoza” bila bi ogledalo koje nas podsjeća da smo mnogo više od svojih simptoma i kriza: da smo u procesu postajanja.
Ako bismo Jungovo učenje pretočili u savjet, glasio bi otprilike ovako:
“Ne boj se onoga što te muči – jer upravo tamo, u tami, čeka tvoja cjelovitost.”