Ljubav se temelji na davanju i primanju, no davanje je puno dragocjenije i vrjednije, daje posebnu svrhu životu, čini da se osjećamo vrjednijima. O snazi darivanja govori emotivna priča koja se širi društvenim mrežama, a mi je prenosimo u cijelosti. Prema nekim izvorima, riječ je o priči koju je napisala slavna glumica Katharine Hepburn, dok drugi izvori kažu da je riječ o pripovijesti objavljenoj u knjizi iz 1995. "A 2nd Helping of Chicken Soup for the Soul", književnika i motivacijskog govornika Dana Clarka te da nije vezana uz slavnu glumicu. Priča je, u svakom slučaju inspirativna, obavit će vas toplinom, izmamiti osmjeh na lice i podsjetiti na važnost davanja.
“Kad sam bila tinejdžerka, moj otac i ja smo stajali u redu da kupimo karte za cirkus. Između nas i blagajne stajala je samo jedna obitelj. Sjećam se da je ostavila snažan dojam na mene.
Bilo je osmero djece, sva vjerojatno mlađa od 12 godina. Po načinu na koji su bili odjeveni moglo se zaključiti da nemaju mnogo novca, ali im je odjeća bila uredna i čista. Djeca su bila lijepo odgojena, svi su stajali u redu, dva po dva iza svojih roditelja, držeći se za ruke. Uzbuđeno su razgovarali o klaunovima, životinjama i svemu ostalom što će te večeri vidjeti. Po njihovom se uzbuđenju moglo zaključiti da nikad nisu bili u cirkusu. Ovo bi bio novi vrhunac u njihovom životu.
Na čelu su ponosno stajali otac i majka. Majka je držala muža za ruku, gledajući ga, kao da misli: "Ti si moj vitez u sjajnom oklopu." Otac se smiješio i uživao u sreći svoje obitelji.
Prodavač karata je pitao čovjeka koliko karata želi. Ponosno je odgovorio: "Želio bih kupiti osam ulaznica za djecu i dvije karte za odrasle". Prodavač karata je rekao cijenu. Žena je pustila njegovu ruku, spustila glavu, a muškarčeve usne su zadrhtale. Zatim se nagnuo malo bliže i upitao: "Koliko ste rekli?" Prodavač karata ponovno je izrekao cijenu.
Čovjek nije imao dovoljno novca. Kako se mogao okrenuti i reći svojih osmero djece da nema dovoljno novca da ih odvede u cirkus?
Vidjevši što se događa, moj je otac posegnuo u džep, izvukao novčanicu od 20 dolara i bacio je na tlo. Tad se sagnuo, podigao novčanicu od 20 dolara, potapšao čovjeka po ramenu i rekao: "Oprostite gospodine, ispala vam je iz džepa."
Čovjek je shvatio što se događa. Nije tražio darove, ali je definitivno cijenio pomoć u toj očajnoj i neugodnoj situaciji. Pogledao je ravno u oči moga oca, uhvatio ga za ruku objema rukama, čvrsto zgrabio novčanicu od 20 dolara i drhtavim usnama i suznim očima odgovorio: “Hvala vam, hvala vam, gospodine. To stvarno puno znači meni i mojoj obitelji."
Otac i ja vratili smo se do auta i odvezli kući. S tih 20 dolara planirali smo sebi kupili karte.
Iako te večeri nismo vidjeli cirkus, oboje smo u sebi osjećali radost koja je bila daleko veća od one koju je cirkus ikada mogao pružiti. Tog sam dana naučila vrijednost davanja. Davati više nego primati. Ako želite biti veći, veći od života, naučite davati. Ljubav nema nikakve veze s onim što očekujete da ćete dobiti - samo s onim što očekujete da ćete dati - i to je to.
Ne može se prenaglasiti važnost davanja i blagoslivljanja drugih, jer u davanju uvijek postoji radost. Zato naučite usrećiti nekoga davanjem."
Izvor: sensa.mondo.rs