Ono što dajemo i dijelimo nam se i vraća. Velikodušnost je dar, blagoslov, i ne odnosi se samo na materijalne stvari. Velikodušnost je kada nekome pomognete, zagrlite ga kada je potrebno, uputite tople riječi, pokažete da je u vašem srcu... Osoba je velikodušna kada je spremna usrećiti druge ljude, kada se zaista iskreno trudi to učiniti. Tada se stvaraju krugovi sreće i radosti, povjerenja i ljubavi. Baš o tome govori i jedna divna priča koju smo pronašli na blogu poznatog pisca Paula Coelha:
"Seljak je snažno pokucao na vrata manastira. Kada je vratar otvorio vrata, seljak mu je pružio veličanstveni grozd.
"Dragi vrataru, ovo je najljepše grožđe iz mog vinograda. I dolazim ovdje da vam ga poklonim", rekao je seljak.
"Hvala vam. Odmah ću ih odnijeti igumanu koji će se obradovati vašem daru", radosno je rekao vratar.
"Ne. Donio sam grožđe tebi", rekao je seljak.
"Za mene?" Vratar je pocrvenio jer je smatrao da ne zaslužuje tako lijep dar.
"Da! Zato što kad god pokucam na ova vrata, ti ih otvoriš. Kad god mi je bila potrebna tvoja pomoć, nakon što mi je usjeve uništila suša, dao si mi komad kruha i čašu vina. Želim da ti ovaj grozd donese malo ljubavi sunca, ljepote kiše i Božjeg čuda, jer je On učinio da tako lijepo raste."
Vratar je stavio grozd ispred sebe i proveo čitavo jutro diveći mu se. Kako je grozd zaista bio divan, odlučio ga je pokloniti igumanu, koji ga je uvijek poticao mudrim riječima.
Iguman se obradovao grožđu, ali se sjeti da u manastiru ima brata koji je bio bolestan i pomisli: "Dat ću mu grozd. Tko zna, to bi moglo unijeti radost u njegov život."
I tako je i učinio. Međutim, grožđe nije dugo ostalo kod bolesnog brata, jer je on pomislio: "Kuhar se toliko dugo brine o meni, hrani me najboljim što postoji. Siguran sam da će to cijeniti."
Kada mu je kuhar donio obrok, dao mu je grožđe.
"Tvoje je", reče bolesni brat, "pošto si uvijek u kontaktu s plodovima koje priroda nudi; znat ćeš što raditi s ovim Božjim djelom".
Kuhar je bio očaran ljepotom grozda. Tako su savršeni, pomisli on, da nema nikog boljeg da ih cijeni kao brata koji je čuvao vrijednosti u manastiru i mnogi su ga vidjeli kao svetog čovjeka; on bi najviše mogao cijeniti ovo čudo prirode.
Brat je, pak, najmlađem iskušeniku poklonio grožđe, kako bi shvatio da se Božje djelo nalazi u najsitnijim detaljima.
Kada ga je iskušenik primio, srce mu se ispunilo slavom Gospodnjom, jer nikada nije vidio tako lijep grozd. U istom trenutku se sjetio prvog puta kada je došao u manastir i osobe koja mu je otvorila vrata; upravo ova gesta mu je omogućila da bude u toj zajednici ljudi koji su danas znali cijeniti čuda.
Prije nego što je pala noć, odnio je grozd bratu vrataru.
"Jedite i uživajte", rekao je. "Zato što većinu vremena provodite ovdje sami i ovo grožđe će vas baš usrećiti."
Vratar je tada shvatio da je dar zaista njemu suđen pa je uživao u svakoj bobici i zaspao sretan.
Krug sreće i radosti bio je zatvoren, a on se uvijek prostire oko velikodušnih ljudi."