Jedan od najpoznatijih i najčitanijih ruskih književnika svih vremena upravo je Fjodor Mihajlovič Dostojevski. Njegovi su romani sastavni dio gotovo svačijeg odrastanja, a upravo nas je Dostojevski prvi susreo s moralnim dvojbama u književnosti. Teškim temama s motivima bolesti, smrti i suđenja unosi u naš život različite etičke dileme koje tek moramo osvijestiti i pokušati pronaći odgovor na njih.
U nastavku donosimo 10 mudrih misli Fjodora Mihajloviča Dostojevskog koje nam služe kao uputstva za dobar i ispravan život kojemu trebamo težiti.
- Sve će proći, samo će istina ostati.
- Prije nego što doista ne postaneš svakome brat, neće nastati bratstvo. Nikada ljudi neće moći nikakvom naukom i nikakvim pomoćnim sredstvima podijeliti među sobom svoja dobra i svoja prava, a da ne učine jedan drugome krivo. Uvijek će svakome biti malo, i uvijek će mrmljati jedan na drugoga i uništavati jedan drugoga.
- Ne bojte se grijeha svoga, čak iako ga spoznate, samo ako se kajete, a Bogu ne stavljajte uvjete.
- Za čovjeka nema ništa primamljivije od slobode njegove savjesti, ali ni ništa teže.
- Ako pri svakoj prijateljevoj usluzi odmah misliš na zahvalnost, onda nisi darovao, već prodao.
- U životu nema ništa uzvišenije, jače, zdravije, korisnije po budućnost od kakve drage uspomene, osobito ako ona pripada djetinjstvu.
- Koliko je ljudi koji ne misle sami, nego žive od mudrosti koje su izmislili drugi.
- Braćo, ne prezirite ljude zbog njihovih grijehova; ljubite ih i onda kad su grešnici, jer takva nas ljubav čini sličnima Bogu.
- Nastojim voljeti život više od njegova smisla.
- Da bi se postupalo razumno, nedostatno je imati samo razum.