Oliver Dragojević kroz četiri je desetljeća obilježio generacije svojim izražajima, donoseći viziju podneblja. Jedne kulture, riznice sjećanja i emocija. Pričajući o onome što izvire iz suštine duše koja teži osjetiti bilo svijeta, a istovremeno pronaći vlastiti spokoj u samostalnom, autentičnom kutku.
Danas, na šestu godišnjicu od njegova odlaska prisjećamo se stihova koji su u njegovoj izvedbi mamili suze, ali i osmjehe. Uz koje se otključavaju duboko ukorijenjeni, ponekad zanemareni sentimenti. Tijekom karijere Oliver Dragojević najčešće je surađivao s autorima, majstorima teksta i glazbe koji su znali pridonijeti specifičnom tonu njegova glasa dajući mu priliku pogoditi svaku strunu srca slušatelja. Stvarajući sa Zdenkom Runjićem, Jakšom Fiamengom, Gibonnijem, između ostalih, iznjedrio je pjesme koje se protežu kroz univerzum emocija.
Oliver Dragojević rođen je 7. prosinca 1947. u Splitu, a odrastao je u Veloj Luci na otoku Korčuli. Glazbom se počeo baviti od malih nogu, a prvi značajniji uspjeh postigao je 1967. godine na festivalu Split s pjesmom "Picaferaj". Njegov odlazak, 29. srpnja 2018. godine, gubitak je za hrvatsku glazbenu scenu no njegova glazba nastavlja živjeti i inspirirati mnoge.