Osjećaji su ono što našem životu daje bogatstvo. Ako želimo živjeti ispunjenim životom, važno je dopustiti sebi da osjetimo sve što se događa u nama.
Jutros sam plakao. Nisam očekivao da ću zaplakati, ali sam to ipak prihvatio. Kad sam se probudio, osjećao sam se malo čudno. Odgađao sam ustajanje i jutro mi je krenulo sporije no inače. Kao da sam se već probudio sa strahom, neizvjesnošću i sumnjama. U trenucima poput ovih, volim se podsjetiti na mogućnosti koje imam:
- Koliko god je fizički moguće, stvaram prostor da osjetim ono što osjećam. Bez osuđivanja i očekivanja odgovora, jednostavno promatram što se događa u meni.
- Podsjećam se da ignoriranje, potiskivanje i skrivanje osjećaja nije rješenje.
Nakon dugogodišnjeg rada na sebi, danas znam osjećati svoje emocije, a da dodatno ne pojačavam one neugodne i osuđujem samog sebe. Obećao sam sebi da se više neću sramiti onoga što osjećam. Samo se promatram. Dopuštam si biti točno ono što jesam i rasti vlastitim tempom. Iznenadili biste se koliko je to oslobađajuće i koliko energije uštedimo kada jednostavno prihvatimo sebe.
Plakanje danas je nešto što se jednostavno dogodi. To je normalan dio života i prihvaćam ga isto kao što prihvaćam glasan smijeh.
Danas sam, srećom, imao priliku odmah napraviti mjesta za plakanje. Uzeo sam si vremena i dopustio svim svojim emocijama da izađu na površinu. Primijetio sam da u mojim suzama ima tuge. Osjetio sam sve gubitke u svom životu; snove koji se nisu ostvarili, ljude koji više nisu u mom životu i verziju mene koja je otišla s tim ljudima. Dopustio sam si osjetiti svoje gubitke.
U mojim je suzama bilo i zahvalnosti. Osjećao sam da živim bogat život i da su gubici pridonijeli tom bogatstvu. Proveo sam dobrih 15 minuta plačući i pjevajući pjesme koje su mi bile na srcu. Nakon toga sam se zahvaljivao što sam si dao prostor koji mi je trebao. Uzeo sam trenutak da dođem do daha i zatim nastavio sa svojim svakodnevnim životom.
Usred svakodnevnih poslova omela me želja da nešto zapišem. To se rijetko događa, ali u meni se nešto hitno pojavilo i željelo se iskazati u obliku pjesme.
Zapisao sam ovo:
Tugu ne možeš suzdržati – ona je gnojivo za život.
Osjeti svoju tugu;
nahrani planet svojim osjećajima,
daj si ono što ti treba.
Neka udahne novi život,
neka dođe novi dan.
Shvatio sam da mi je tuga koju sam obradio dala mnogo više života i poštovanja prema stvarima koje štujem u životu. Na odnose koje moram njegovati. Na san za koji se borim. Kao da su me suze očistile i podsjetile na bogatstvo života.
Dopustite sebi da osjetite. Dopustite sebi da plačete. Dopustite sebi da budete. Samo na taj način možete doživjeti sve ljepote koje život nudi.
.png)
.png)
