Ponekad moramo biti spremni osjećati se gore prije nego što se možemo osjećati bolje. Ponekad moramo izgubiti nadu da će stvari ikada biti bolje prije nego što stvari postanu bolje.
Ponekad iscjeljenje uključuje boravak u prisutnosti tijela dok snažni valovi osjećaja jure kroz njega. Ponekad se tijelo trese, grči, boli i znoji kada se želi osloboditi otrova i osloboditi potisnute energije.
Um nam tada govori da nam se stanje pogoršalo. Da smo samo dublje otišli. Ali srce zna da je pravo. Pravo iscjeljenje nije u uklanjanju simptoma, već u izgradnji hrabrosti i povjerenja, povezivanju s dahom i spoznaji da se ti simptomi mogu pojačati prije nego nestanu.
Ali možda nikada neće nestati... a ipak možemo voljeti sebe onakvima kakvi jesmo i biti zahvalni na daru života koji nam je dan. Tko nas je uvjerio da s nama nešto "ne štima"?
Možda je to "propadanje" u biti najbolja stvar koja nam se dogodila - jer je uzrokovala da percipiramo prisutnost ljubavi jasnije nego ikad prije, a naš put nikada nije bio očitiji.
I zato što se nikada nismo osjećali tako živima kao sada.
.png)
.png)
