Iako je neminovan, proces promjene može biti itekako zahtjevan. Tu su oni svakodnevni preokreti koji nas spontano nadahnjuju, ali i svi preokreti što kao da lome naš dan na nepovezane djeliće jedne kompleksne slagalice. Jasno je da je s naglim i neočekivanim promjenama teže izaći na kraj, no tada intuitivno sakupljamo svu snagu da bismo svladali određene poteškoće.
No, čak i kada je neki životni korak pažljivo planiran i dugo priželjkivan, postoje određene dimenzije iskustva koje narušavaju unutarnju ravnotežu ako se previde i pravovremeno ne adresiraju. Može se čak reći da je sposobnost pojedinca da se prilagodi jedan od važnijih parametara (mentalnog) zdravlja.
Nedavno sam i sama zakoračila u novu životnu fazu. Iako je donekle bila logičan slijed koraka, kao rezultat dugogodišnjih svjesnih nastojanja, suočila sam se i s onom drugom stranom medalje koja se obično ne vidi, o kojoj se rijetko govori. Probijanje leda i turbulentan početak, stres zbog visokog stupnja odgovornosti uz istovremeno nesnalaženje u balansiranju tekućih obaveza, traženje odgovarajućeg ritma koji će podržati nove aktivnosti, jalova nastojanja u usklađivanju privatnog i poslovnog... Drugim riječima, to je proces – pun uspona i padova, pokušaja i pogrešaka. Nema potrebe ni da se idealizira, ni da se podcjenjuje, samo je važno da se prepozna i uvaži svaka dionica puta.
Tu je, na kraju krajeva, i aktualna situacija koja je uzdrmala cijeli planet i koja i dalje iziskuje promjenu načina života u svrhu očuvanja individualnog i kolektivnog zdravlja. Iskustvo adaptacije na drugačije životne okolnosti varira od osobe do osobe i ovisi o mnoštvu sporednih faktora. Ipak, postoji nekoliko univerzalnih stvari koje možemo učiniti za sebe kada se osjetimo preplavljeni lavinom događanja i pratećih emocija.
1) DISTANCA: Zaustavite se i promotrite određeno životno iskustvo sa strane
Vjerujem da smo svi svjedočili situaciji u kojoj je bliska osoba bila zaokupljena problemom iz kojeg nije uspijevala pronaći izlaz, dok je, iz naše točke gledišta, rješenje bilo nadohvat ruke. Iako je najočitije istine našeg života nerijetko najteže prepoznati, identifikacija s određenim aspektom iskustva i emocionalni naboj koji tu identifikaciju prati zaista sužavaju perspektivu i onemogućuju nam objektivno sagledavanje njenih razmjera.
To nam, također, uskraćuje mogućnost prepoznavanja raznolikih izbora prema jednako raznolikim ishodima. Iskorak iz problemske situacije pruža nam priliku da stvari sagledamo svježim očima i zakoračimo na jednu osnažujuću poziciju centriranosti (kada pažnja nije rasuta na mnogo sitnih stvari, nego je okupljena oko temeljnih unutarnjih vrijednosti). To ne znači da će se samo time situacija čudesno razriješiti, ali će viša razina svjesnosti autentične osobne moći doprinijeti da se brže i lakše nađe izlaz iz labirinta.
Drashta (prema filozofiji joge: metapozicija promatrača) će početi disati i živjeti punim plućima kada uspostavimo nužan unutarnji odmak od sadržaja koji u određenom trenutku opažamo. Dotadašnje parcijalno sagledavanje ustupa mjesto cjelovitoj perspektivi. Mada kritička distanca može biti korisna za različite aspekte stvarnosti odraslog, ovdje je riječ o njegovanju neutralnosti – sposobnosti da percipiramo bez interpretacije i vrijednosnog suda: opušteno i nepristrano.
2) OSVRT: Sagledajte razvojni put i potencijal koji ovaj trenutak nosi
Osim što nas ohrabruju da njegujemo stav nijemog promatrača, prakse svjesnosti pomažu nam i da jasnije artikuliramo svoj razvojni put. Tomu mogu poslužiti kontemplativne smjernice.
Što je bila vaša polazna točka? Čemu ste stremili i kojim vrijednostima ste se rukovodili? Koje vrline su trasirale vašu putanju, a na koji način je proces oblikovao vas? Gdje ste sada – možete li prepoznati koliko ste zaista odmakli?
Umjesto da različita iskustva gledamo pod lupom, korisnije je situaciju „odzumirati“ i promotriti odnos posebnih elemenata u uvijek smislenoj cjelini. Ta pozicija tihog svjedoka omogućuje da se vidno polje proširi i mnogo ležernije razmotre mogućnosti novonastalih okolnosti. Orijentiranost na detalje ustupa mjesto širem kontekstu koji obuhvaća sve što je prethodilo, što jest i što potencijalno slijedi. Na taj način, dodjeljujući koordinate određenom iskustvu, sebi pomažemo da se bolje pozicioniramo na životnoj liniji, opustimo se, trezvenije razmislimo i, ako je to potrebno, mudrije odlučimo.
3) POTREBE: Oslušnite i njegujte sebe
Složene psihičke fenomene i razne unutarnje kontradikcije nije uvijek lako shvatiti, ali ono što sigurno možemo učiniti za svoje mentalno zdravlje jest prepoznati prisutne potrebe. Njihovo (ne)ispunjenje potpuno mijenja unutarnju dinamiku, a samim time i naše daljnje interakcije i kretanja.
Da bih vam ovaj koncept lakše približila, poslužit ću se pristupačnom klasifikacijom psihičkih potreba psihologinje Stephanie Stahl: potreba za povezanošću i ljubavlju, potreba za autonomijom i sigurnošću, potreba za ugodom i zadovoljstvom, potreba za priznanjem i jačanjem vlastite vrijednosti (osobna važnost, kompetentnost). Ako bismo, na primjer, ograničenja pandemijskog perioda sagledali kroz prizmu iskonske potrebe za povezanošću, hipotetički model bi mogao izgledati ovako: naglašavanje fizičke distance potencijalno je uzrokovalo izvjestan stupanj otuđenosti, ugrožavajući potrebu za pripadanjem; no istovremeno je slobodno vrijeme mnoge potaknulo da njeguju duh igre, te je s više zabave i uživanja u dokolici podmirena jednako važna potreba za ugodom i zadovoljstvom.
Praktična važnost zastupanja svojih prava i potreba ogleda se i u višem stupnju samopoštovanja i boljoj sposobnosti donošenja zdravih odluka kao svjesnog procesa, umjesto prethodne impulzivnosti ili svojevrsne zaglavljenosti – proizašlih iz tihe strepnje ili frustracije zbog neostvarenih potreba. Usmjeravanjem pažnje na emotivne potrebe, vlastitom biću ukazujemo zasluženo povjerenje. Ista autorica naglašava: „Samospoznaja nije samo kraljevski put za oslobađanje od osobnih problema nego i kraljevski put da postanemo bolji ljudi.“
4) EMOCIJE: Prepoznajte kako se osjećate i svjesno to proživite
Različite tradicije mudrosti naglašavaju važnost stvaranja atmosfere dobrodošlice za sve segmente bića i sva emocionalna iskustva. I više od toga, pozivaju nas da svakoj pružimo ruku, upoznamo se, sprijateljimo, te nastojimo zaista razumjeti njihovu prisutnost i ulogu. Pozdravljajući i prihvaćajući cijeli spektar emocionalnih iskustava, stupamo u kontakt s vlastitom cjelovitošću. Sve to oblikuje naš način kako opažamo, mislimo, osjećamo i postupamo.
Ne moramo uvijek istražiti vlastitu životnu povijest da bismo dotaknuli uzroke svojih odraslih ponašanja. Tragovi nestabilnog djetinjstva, koji u manjoj ili većoj mjeri čuče u svakom odraslom, i dalje žive kroz nas, te je sadašnji trenutak prilika da se sretnemo s njima, uvažimo ih, pomilujemo, podržimo i svoje ponašanje uskladimo s trenutačnim stanjem. Nakon što svjesno osjetimo punoću svoje emocionalne prirode, moći ćemo na mnogo uspješnije načine prepoznati nesvjesne težnje i rukovoditi se zdravim poticajima. Ako ništa drugo, „kontakt s vlastitim osjećajima preduvjet je za suosjećanje“, čemu lagano idemo ususret u nastavku.