8 KORAKA DO PROMJENE: Potraga za smislom i unutarnjim blagom ne mora biti teška, slijedite ove savjete

5) RESURSI: Potraga za unutarnjim blagom

Čak i kada prepoznamo eventualni jaz između intimnog doživljaja svijeta bez objektivne osnove utemeljene u realnosti, ovdje i sada, to nije povod za obeshrabrenje, nego poziv da se emotivno proživi dano iskustvo i lagano pregrupiraju raspoložive snage. Bolje rečeno, umjesto da pasivno podnosimo terete života, možemo vježbati kako aktivno uobličiti svoje iskustvo na pola puta između unutarnjih potreba i izvanjskih okolnosti.

6) PODRŠKA: Pružanje i prihvaćanje

Terapeuti različitih orijentacija slažu se da traumatično iskustvo nužno ne čini sam sadržaj bolnog događaja koliko je to nemogućnost da se ta bol na adekvatan način podijeli i „metabolira“. Takvo oslobađajuće dijeljenje ukazuje na nezamjenjivu važnost podrške za vitalnost svakog pojedinca bez obzira na spol, godine, obrazovni profil i slično. Autentična podrška jedinstven je jezik koji nadvladava i najveće barijere i gradi čvrste mostove.

 Takva podrška može doći s različitih strana (članovi obitelji, prijatelji, bliski suradnici ili stručna osoba) i na mnogo načina – od verbalnog upućivanja razumijevanja do fizičkih gesta naklonosti. U pružanju i prihvaćanju podrške može pomoći kontinuirana edukacija i produbljivanje iskrenog dijaloga da bismo najprije prepoznali i blagovremeno izrazili svoje potrebe i potom se „našli“ jedni s drugima na koristan način. Sve to ususret jačim prijateljstvima, jačim obiteljima, jačoj zajednici – dubljoj i jačoj ljubavi.

Nužno je brinuti se jedni o drugima, vjerovati da će neko doći po nas kada je to potrebno i biti tu za druge kada smo im potrebni.

No, prije nego što krenemo podržati druge, nužno je najprije podržati sebe – da budemo toliko stabilni i otvoreni kako bi u nama bilo dovoljno prostora za život druge osobe koja hrli u naše srce. Umjesto da se skupljamo dok dijelimo taj sićušni prostor – da se u njemu zajedno raskomotimo. Da osjećamo kako je sigurno podijeliti ono što je na duši i što želi van; da je sigurno aktivno slušati; da najprije utješimo ili velikodušno pohvalimo sami sebe. Bilo da smo ih stekli u primarnoj obitelji ili ih naknadno usvajamo kroz terapijski odnos – dobra vijest je da su to vještine koje se uče i usavršavaju tijekom cijelog života.

7) MUDROST: Napravite prostor za pogreške

Usprkos iskrenim zalaganjima da činimo ispravne stvari bez nepotrebnih propusta, ova životna igra bila bi nepotpuna (i vjerojatno krajnje nezanimljiva) bez povremenih pogrešaka.

Perfekcionistička stremljenja, kojima je nerijetko prožet narativ današnjice, oblik su adaptivnog ponašanja (obrambene strategije) koja zapravo sprečava osobu da realizira svoj puni potencijal. Da bismo zaista svladali stare impulse koji ometaju naš autentičan razvoj, treba realistično preispitati dostižnost zacrtanih standarda, kao i prvobitne predstave i emocionalnu pozadinu visokih očekivanja. Da bi bila plodonosna, nužno je da takvu vrstu upitanosti prati i (samo)validacija (osvještavanje intrinzične vrijednosti pojedinca). Također, važno je suočiti se s jednom bolnom, ali oslobađajućom činjenicom – ljudska nepogrešivost ne postoji; savršenstvo nije svojstveno logici prirode. I najbolji virtuozi ponekad će promašiti ton. I najveći će umovi, s vremena na vrijeme, previdjeti očite istine. No, to ni na koji način niti umanjuje njihovu virtuoznost, niti poriče njihovu vrijednost.
Malo je reći da su pogreške neizbježne jer one mogu biti korisni suputnici koji čine da budemo pažljiviji, maštovitiji i suvereno vladamo sobom.

8) SUOSJEĆANJE: Be kind to your heart and mind

Koliko smo puta svjedočili razmjeni grubih riječi koje međusobno udaljavaju i onemogućavaju dotične osobe za izbor konstruktivnijeg puta? Koliko smo puta i sami u žaru diskusije impulzivno uputili oštar komentar ili bili meta nezaslužene kritike – gubeći iz vida kontekst i upadajući u degradirajući krug međusobnog otuđenja? I, koliko puta smo nakon nekog trivijalnog propusta gunđali sebi u bradu pogrdne riječi, povređujući tako sami sebe?

Budimo iskreni, svi imamo cijelu kolekciju takvih trenutaka u nekim dubokim emotivnim džepovima. Njihova je snaga golema – mogu nas spustiti – ako nastavimo po starom, ili uzdignuti – ako odaberemo preobraziti ih u emotivni ton suosjećanja.
Dobronamjernost nije dovoljna – prijeko su nam potrebni suosjećajni postupci, u skladu s osobnim kapacitetima, sklonostima i senzibilitetom.

Suosjećanje ili mētta (pali) obuhvaća koncept razvijanja dobrote i sveobuhvatne, univerzalne ljubavi (loving-kindness). Konkretnije, riječ je o njegovanju plemenitih namjera i djelovanju u skladu s njima – život vođen altruističnim tonom za dobro svih, iznad vlastitog interesa. Praktična primjena suosjećanja mogla bi se ogledati u kultiviranju uma oslobođenog loših misli na kojemu počiva svjestan odabir odgovarajućih riječi i djela – prema sebi, drugim bićima i životnoj sredini. Iako je takvo opredjeljenje lišeno osobnih motiva, zalaganjem za kolektivno blagostanje ujedno osiguravamo i vlastito. Kako je budistički svećenik A. Buddharakkhita (Budarakita) umio mudro reći: „U svijetu opterećenom svim vrstama destruktivnosti i napete atmosfere, ovaj je koncept zapravo pragmatična potreba svih nas i sredstvo za postizanje međusobnog razumijevanja i suglasja.“

Svjesne i s ljubavlju promišljene misli; svjesne i ljubavlju potaknute riječi; svjesna i ljubavlju inspirirana djela; svjesno i ljubavlju natopljeno postojanje.

Suosjećanje na djelu u tom je smislu poziv na blagonaklonost, na svjestan odabir i izraz empatije, na gestu praktične ljubavi – kao vrhunska vrlina koja iznutra – na nježan, a opet prodoran način – oblikuje sve s čime i svakog s kime stupa u kontakt. U početku ono može djelovati kao neobično iskustvo inicirano otporom prema promjeni. No, sama činjenica da istražujemo ovu tematiku pokazatelj je da smo već na dobrome putu.

Spomenute kvalitete prožimaju sve svjetske tradicije kao stupovi principijelnog življenja i sveukupnog zdravlja. Ono obuhvaća zreo i odgovoran odnos prema vlastitim potrebama, kao i njegovanje umješnosti slušanja tuđih, s uporištem u saznanju i iskustvenoj spoznaji (neposrednom, osobnom doživljaju). Aktivno provođenje vodi u pravcu mentalnog i duševnog mira i opće dobrobiti – koja umije „zaškripati“ tijekom turbulentnih perioda promjena. Ako određene stvari uvažimo, precizno imenujemo, svjesno proživimo i na njih nježno odgovorimo, do tada bolna iskustva postaju poluge istinskog zdravlja – kako pojedinca, tako i cijelog društva.

Tanani sluh za tanane potrebe, veliko srce za bogat život. Za izdašno, hrabro postojanje.