KAKO SE NOSITI S NEUPJEHOM? Zašto je važna sposobnost ustajanja nakon pada? Donosi nam Elena Srzentić Frleta

Odrasli smo u svijetu u kojem se greške ne praštaju. Gdje snaga podrazumijeva okrutnost, a suosjećajnost se doživljava kao slabost. Kada pogriješimo, znači da nismo dovoljno dobri; ako smo pokušali i nismo uspjeli, znači nismo za to talentirani. Ako smo nekada povjerovali u ljubav i bili povrijeđeni, smatramo da nismo za ljubav stvoreni. Međutim, u životu ništa nije samo bijelo ili samo crno...

Radeći s ljudima, svakodnevno primjećujem koliko nam je teško priznati poraz, a gotovo je nemoguće poslije njega se ponovno uzdignuti. Nije samo problem u gubitku samopouzdanja i vjere u sebe nego i u teretu osude i mišljenja drugih ljudi.
Svi govore o tome da iza uspjeha stoje trud, posvećenost i disciplina, ali rijetko govorimo o tome da zapravo i iza svakog neuspjeha stoje nečiji snovi, nečiji trud i nada u bolje sutra.

Nažalost, nisu nas učili da se nosimo s time. Nisu nam ukazali na to da su porazi i pogreške dijelovi puta, da su upravo iskustva koja nas najviše potresu ona koja nas oblikuju.

Nijedno dijete nije naučilo hodati, a da prije toga nije sto puta palo i ustalo. Nijedan sportaš nije postigao sjajne rezultate, a da prije toga nije osjetio bol i razočaranje. Nijedna knjiga nije napisana, a da prije toga nisu stotine stranica bačene u smeće. Zato vjerujem da nam je svima potrebna jedna promjena perspektive i pogleda na uspjeh, ali i na neuspjeh.

Koliko često kažemo djeci da ne plaču, da stisnu zube i idu dalje, ali što im time zapravo poručujemo? Ne učimo ih sposobnosti da se nose sa svojim emocijama, nego ih učimo da ih ignoriraju. Ne učimo ih da budu jaki, nego ih učimo da budu bezosjećajni. Djeca koja su naučila ignorirati svoje emocije, postaju ljudi koji nemaju osjećaja za druge. Djeca koja nisu smjela plakati te su gutala suze, odrastaju u ljude koji emocije doživljavaju kao slabost, a slabost se ne tolerira. Za osobe koje stoički svladavaju životne patnje i probleme kažemo da su jake. Najčešće, pak, iza te snage stoje ljudi koje nisu učili nositi se sa svojim emocijama, nego su naučili blokirati ih. Blokiranjem svojih emocija blokiramo i svoju sposobnost da volimo i vjerujemo drugima. Kao rezultat, danas imamo toliko površnih, naizgled uspješnih, a duboko nesretnih i usamljenih ljudi. Stoga je važno da učimo prihvatiti sebe u cjelini, sa svim svojim uspjesima i neuspjesima. Samo kada smo u stanju prihvatiti sebe, bit ćemo sposobni razumjeti i druge.

Priznati pogrešku, prihvatiti poraz, preživjeti neuspjeh – to su vještine koje nam daju moć regeneracije koja je nužna za rast i razvoj, kako na osobnom, tako i na profesionalnom planu.

Nije bitno koliko ste puta pali, nego koliko ste se puta podigli.

Neuspjeh u sebi nosi veliku transformacijsku moć. Tjera nas da se umirimo, preispitamo sebe, da posumnjamo i zahvaljujući tome – sagledamo stvari iz novoga kuta.

Neuspjeh je škola života. Svaki put kada se dogodi nešto što vas slomi, postavite sebi samo jedno pitanje: Zašto mi je ovo iskustvo bilo potrebno? Ovo nas pitanje potiče da sagledamo pozitivne strane trenutačnog stanja.
Neke ljubavi jednostavno nisu trebale trajati jer bismo u njima nepovratno izgubili sebe. Neke poslove nikada nismo trebali dobiti jer da jesmo, nikada ne bismo saznali za što smo sve sposobni.

Otpornost je naše umijeće korištenja vlastitih resursa da bismo se nosili s problemima i stresovima na emotivno i fizički zdrav način. Tome nas ne uče ni u školi, ni na fakultetu, iako je to jedna od ključnih vještina koje su neophodne za život. To je adaptacijski odgovor ličnosti koji ima zaštitnu ulogu. Ne može se reći da je taj odgovor urođen – on proizlazi iz kompetencija koje se oblikuju i usvajaju tijekom sazrijevanja i iskustava. To je dobro jer znači da se ta vještina s vremenom može razvijati.

Biti otporan nikako ne znači da osoba ne reagira na stres i ne doživljava negativne emocije, nego znači da se osoba na funkcionalan način nosi s njima i svladava ih. Termin je zapravo posuđen iz inženjerskih znanosti gdje se otpornost odnosi na sposobnost fizičkog objekta da izdrži izvanjski pritisak.

Golem broj istraživanja upućuje na zaključak da se otpornost može razvijati i njegovati cijelog života pomoću jednostavnih samoiniciranih aktivnosti. Stoga, istražujte, pokušavajte, griješite i idite dalje! To podrazumijeva snagu volje i rad na sebi, ali rezultat će biti nemjerljivo velik.