Kako dijete učiti da se nosi s (ne)uspjehom?

Životni ciljevi

Težnja uspjehu ili izbjegavanje neuspjeha?

U pokušaju da svoje dijete zaštitimo od svega što mu se može dogoditi, vođeni smo vlastitim bolnim iskustvom te znamo da svako razočaranje, promašen cilj i nepostignut rezultat mogu ostaviti posljedice. Iako je roditeljska želja za zaštitom razumljiva, to nije ono najbolje što možemo učiniti za dijete.

Primjerice, dijete koje ima strah od neuspjeha neće se javiti kako bi popravilo ocjenu ako nije dovoljno sigurno u svoje znanje. S druge strane, dijete koje je usmjereno na postizanje uspjeha svakako će pokušati i pokušavati popraviti ocjenu (javljat će se i kad nije potpuno sigurno) sve dok ne uspije u svojoj namjeri.

Pravo na izbor

Kada dijete odrasta u sredini u kojoj ima podršku roditelja i pravo na vlastiti izbor, lakše se bori za svoje ciljeve. Podrazumijeva se da, kad ima ohrabrenje za ostvarivanje vlastitih (a ne vaših) planova, njegova se motivacija, upornost i fokusiranost mnogostruko uvećavaju. Znate li uopće što želi vaše dijete?

Koliko ste ga spremni podržati, čak i ako se ne slažete s njegovim odabirom? Ako dijete svoj cilj ne ispuni, hoćete li ga moći ohrabriti i pomoći mu da nadvlada razočaranje ili ćete početi monolog: „Govorio sam ti, da si me slušao, sad se ovo ne bi dogodilo...“?

Tko nas to uistinu sprečava da postignemo uspjeh?

Ako su vas roditelji odgajali kako je važnije da izbjegavate neuspjehe nego da fokusirano težite uspjehu, taj model iz najranijeg djetinjstva vi ćete, nesvjesno, ponijeti kroz cijeli život. Istovremeno, to znači da će upravo taj model obilježiti vaš pogled na svijet, kako ćete se osjećati u vlastitoj koži, ali i kako ćete odgajati svoje dijete. Sretna je okolnost što se osvještavanjem tih obrazaca oni mogu mijenjati. Upravo zato što nitko drugi osim nas samih nije odgovoran za sprečavanje našeg postizanja uspjeha, imamo priliku taj model promijeniti.

Kad se suočite sa svojim strahovima i osobnim saboterima, ako svjesno preuzmete odgovornost za svoje ponašanje, tek tada ćete moći svoje dijete učiti da ne odustaje, da teži uspjehu i neuspjehe shvaća kao izazove, a ne obeshrabrujuće prepreke i poraze. Kako ćete zakoračiti na put promjene vlastitog stila – usmjeravajući se na uspjeh ili izbjegavanje neuspjeha?

Upoznajte sebe

Na prvu, svatko će reći da ne strahuje od uspjeha. Razmislite još jednom. Primjerice, odgovorite sebi na ova pitanja: Što me je dosad sprečavalo da uspijem? Što će se u mom životu promijeniti ako uspijem? Što će biti drugačije ako ne uspijem? Od čega me neuspjeh štiti? Kakvu mi sigurnost donosi uspjeh, a kakvu neuspjeh? Zaslužujem li uopće uspjeti? Jesam li dovoljno dobar za uspjeh? Imam li dovoljno znanja, vještina, sposobnosti? Kako će me okolina gledati ako uspijem, a kako ako ne uspijem, tj. ostanem neuspješan?

Volite sebe i s manama

Kad znate da niste savršeni, lakše sebi opraštate pogreške i drugačije gledate na svoje mane. Usto, kad odustanete od perfekcionizma, lakše ćete se poslije nekog neuspjeha podignuti i ponovo pokušati.

Kontrolirajte svoje misli

Ušutkajte svoje „blebetalo“, onaj mali glas u glavi koji je uvijek pesimističan i stalno blebeće kako ste nesposobni, a netko drugi je bolji, pametniji, brži, spretniji... Srećom, danas postoje tehnike koje vam u tome mogu pomoći, od onih da sebi kažete: „Poništi, poništi!” svaki put kad čujete to svoje „blebetalo“ ili u tom trenutku pre­usmjerite svoje misli na konstruktivniji način razmišljanja.

Kad uspijete preformulirati svoje misli – onu „Ja sam nesposoban, milijun puta pokušavam i ne uspijevam“ u „Nisam sada uspio, ali ću naučiti nešto iz ovih iskustava i pokušati ponovo“ – uspjet ćete se usmjeriti na uspjeh umjesto na izbjegavanje neuspjeha.

Osamljenost

Sigurno ste primijetili da se mnoge osobe iz vaše okoline zbog nečega žale. Bez obzira na to što imaju opravdane razloge, katkada se čini da uopće ne pokušavaju promijeniti takvo stanje. U nekoj sredini onaj tko uspije može biti odbačen. On više ne dijeli isti kolektivni identitet. Bili vi toga svjesni ili ne, upravo takvo okruženje može utjecati na to da nesvjesno odlučite kako je bolje negdje pripadati nego sve svoje snage fokusirati na uspjeh, makar i po cijenu veće izoliranosti.

Naime, kad ste uspješni, pitanje je hoćete li to imati s kime podijeliti. Ako je većina vašeg društva u sličnoj situaciji kao i vi (primjerice, nezadovoljni su svojim poslom, žive u nekvalitetnom braku, zbog zadovoljenja osnovne egzistencije rastrzani su na bezbroj poslova...), vaši vas razgovori međusobno ohrabruju. Utješno je znati da niste sami u svom problemu jer se i vaši prijatelji nose sa sličnim stvarima.

Podrška

Pronađite ljude koji će vam biti podrška. Napišite svoj popis zahvalnosti. Sjetite se, barem u proteklom tjednu ili mjesecu, onih situacija u kojima ste se baš dobro pokazali, onih kad ste uspjeli, a da to ni sami niste očekivali. Takva podsjećanja dat će vam dragocjen vjetar u leđa i za buduće izazove. Pokušajte biti objektivni prema sebi, promatrajte sebe s gledišta nekog drugog, s određenom distancom.

Naime, uobičajeno je da smo prema sebi prestrogi i vlastite zasluge olako zaboravljamo. Ako vam to ne polazi za rukom, pitajte nekog iz svoje okoline u koga imate povjerenja da vam navede neke dobre stvari kojih se sjeća u vezi s vama. Iznenadit ćete se kad otkrijete da se vaša okolina sjeća i onoga što ste vi odavno zaboravili.

Kad uspijete barem djelomice promijeniti svoj stav prema uspjehu i neuspjehu, možete se okrenuti djetetu i njegovim osobnim saboterima. Naime, bez obzira na to što mislite da je njemu lako te da je istina kako malo dijete znači malu brigu, a veliko – veliku, to nije tako. Dijete ima svoje strahove, blokade, prepreke, unutarnje i vanjske okidače, o kojima vi, ma koliko nastojali biti posvećeni i upućeni u njegov život, ne znate ništa. Koji su to osobni saboteri vašeg djeteta?

Zavist okoline

Na primjer, vi podržavate dijete da ima što bolji školski uspjeh i ono u tome uspijeva. Međutim, ako njegovi prijatelji zbog toga pokazuju zavist ili ljubomoru, to na vaše dijete može djelovati obeshrabrujuće. Ono ima prirodnu potrebu da bude dio većine, da se osjeća prihvaćenim. Tako zavist i ljubomora drugih postupno počinju utjecati na njega pa ono nesvjesno izbjegava uspjeh, što na kraju rezultira upravo strahom od uspjeha.

Nesigurnost

Ako vaše dijete nema povjerenje u vlastite sposobnosti, čak i kad postigne neki željeni uspjeh, može misliti da se to dogodilo slučajno i da isti uspjeh sigurno neće ponoviti. To je uvjerenje obično veoma jako pa, u pokušaju da se manifestira, dijete nesvjesno ulaže manje truda kad, primjerice, sljedeći put odgovara za ocjenu u školi. Ono pokušava opravdati vlastitu sumnju ili ne ispuniti očekivanja (npr. roditelja). Kad ojača sigurnost u sebe, kad njegova slika o sebi postane pozitivna, imat će snage izdignuti se iznad povremenih neuspjeha jer će ga uvjerenje u vlastite snage nositi dalje.

Za koga je rezerviran uspjeh?

Oni koji imaju strah od uspjeha zapravo su – osim što imaju osjećaj manje vrijednosti – skloni glorificiranju svakog tuđeg uspjeha. Misle da je uspjeh nekakva magična kategorija kojoj oni ne pripadaju i kako se uspjeh uvijek događa nekom drugom. Zato je za djecu jako ljekovito podsjećati ih na to da su osobe koje smatraju uspješnima zapravo iste kao oni. Možda se razlikuju po nekim organizacijskim sposobnostima, ali sve je to dostižno i vašem djetetu.

Dopuštenje da odskače

Postoje izreke koje kažu da se uspjeh ne oprašta i da onaj tko visoko leti, nisko pada; smatra se kako su oni koji su uspješni uvijek sebične ili nesretne osobe... Takvih uvjerenja nismo ni svjesni, a često su osnova našeg odrastanja. Kad i sami postanemo roditelji, nama je prirodno da i svoje dijete učimo kako nije pametno iskakati iz okoline, da je bolje biti u zlatnoj sredini i slično. Ali, u takvoj sredini dijete nikad neće razviti svoje potencijale.

Ako od vas, roditelja, ne dobije potvrdu da vjerujete u njega svom snagom, kad ga odgajate da što više bude „prosječno“ – prosječno će i biti. Vrijedi i obrnuto: ako od vas dobije poruku da može sve, upravo s tim vjetrom u leđa putovat će kroz život.