Povezanost nevidljivim nitima života
Suosjećanje je sposobnost da u sebi doživimo isti osjećaj kakav osjeća druga osoba. Za suosjećanje nije dovoljno razumjeti ili naslutiti što druga osoba osjeća, iako su to prvi koraci prema suosjećanju. Suosjećati znači osjetiti duboko u sebi osjećaj, kakav god on bio, kao da je nastao iz nečega što se dogodilo nama, a zapravo se dogodilo drugoj osobi.
Podijelit ćemo taj osjećaj s drugom osobom koju pritom ne moramo ni voljeti, čak niti dobro poznavati. Ipak, kada nam je do nekoga stalo, lakše ćemo se poistovjetiti i suosjećati. Suosjećati zapravo znači u sebi pronaći osjećaj koji već postoji u nama, a koji je iz spremišta svih naših iskustava i doživljaja izvukla na površinu životna situacija neke druge osobe. To znači da svi mi proživljavamo istu lepezu osjećaja, ista, univerzalna životna iskustva i da smo svi duboko povezani nevidljivim nitima života.
Bolji svijet
Ono što se događa nekom drugom širi se poput koncentričnih krugova i utječe, izravno ili neizravno, na živote svih nas. Stoga je suosjećanje sposobnost da uronimo u dublju razinu života. Suosjećanje možemo razvijati, to je vještina koja zahtijeva dobro srce, nesebičnost, mudrost i posebno razvijenu svjesnost o našem mjestu i važnosti u velikoj igri života. Motivira nas da nešto napravimo, pokrenemo se, djelujemo na način koji će ovaj svijet učiniti boljim mjestom za sve. Suosjećati možemo sa svim bićima, podjednako s ljudima kao i sa životinjama.
Sebičnost, pohlepa ili oholost nesposobne su za suosjećanje, zatvorene su u vlastiti skučeni krug postojanja. U njima postoje samo grč i strah. Suosjećanje je protuotrov i otvara nove razine razumijevanja i svjesnosti. Iza svakog važnog junačkog čina ili humanitarne akcije, iza svake bitke u kojoj smo se borili za nekog drugog ili za bolji svijet naći ćemo suosjećanje.
Ako ste ikad osjetili oslonac i utjehu koje vam je dalo nečije suosjećanje, znate koliko je važno da otvorite svoje srce i dopustite da se u vama razvije suosjećanje kao put prema sretnijem postojanju.