Tijelo pamti drugačije od uma

Naš mozak ne pamti samo događaje kojih se možemo svjesno prisjetiti i koje možemo ispričati drugima. Postoji i ono što nazivamo implicitnim pamćenjem. Ono uključuje naučene emocionalne reakcije, tjelesne odgovore i obrasce ponašanja.
Foto: Shutterstock

Zašto nas neki odnosi i situacije pogađaju puno više nego što možemo objasniti? Ponekad se zapitamo zašto nas određeni ljudi toliko iscrpljuju. Zašto u nekim odnosima uvijek iznova ulazimo u iste rasprave, osjećamo iste emocije i reagiramo na načine koje ni sami ne razumijemo.

Želim Vam ispričati jednu situaciju.

Dvije prijateljice planiraju zajednički izlet. Jednoj je taj izlet jako važan. Veseli mu se, želi provesti vrijeme zajedno i raduje se njihovom druženju.

Foto: Shutterrstock

Druga prijateljica, međutim, ima puno obaveza. Nema dovoljno vremena i jednostavno ne osjeća da je to nešto što trenutačno želi ili može ostvariti. Ali njihov razgovor nije samo razgovor o jednom izletu.

Druga prijateljica počinje osjećati pritisak. Ima osjećaj da se od nje nešto očekuje, da je druga stalno pokušava promijeniti i da se u njihovom odnosu ponavlja ista priča. Kao da ponovno mora preuzeti ulogu odrasle osobe koja razumije, organizira, brine i vodi računa o svemu.

Ne želi ponovno biti u toj ulozi.

Na kraju otkazuje izlet.

Prva prijateljica reagira ljutnjom. Osjeća se povrijeđeno i odbijeno. Ne želi se više javljati na telefon.

Foto: Kristina V / Unsplash

Izvana gledano, dogodilo se nešto sasvim jednostavno. Dvije prijateljice nisu se uspjele dogovoriti oko zajedničkog izleta.

Ali pogledamo li malo dublje, možemo se zapitati: je li se zaista radilo samo o izletu? Možda je za jednu prijateljicu taj izlet predstavljao bliskost, zajedništvo i osjećaj da je nekome važna. Odbijanje je možda doživjela kao odbacivanje.

Za drugu prijateljicu možda je taj isti dogovor predstavljao još jedno očekivanje, još jednu obavezu i osjećaj da nema pravo odlučiti što želi za sebe.

Dvije osobe, jedna situacija, a toliko različitih osjećaja.

Foto: Ilya Shishikhin/ Unsplash

Zašto ponekad ne reagiramo samo na ono što se događa pred nama, nego i na nešto što nas podsjeća na iskustva koja smo davno proživjeli?

Ovdje dolazimo do zanimljivog načina na koji naš mozak i živčani sustav obrađuju iskustva.

Naš mozak ne pamti samo događaje kojih se možemo svjesno prisjetiti i koje možemo ispričati drugima. Postoji i ono što nazivamo implicitnim pamćenjem. Ono uključuje naučene emocionalne reakcije, tjelesne odgovore i obrasce ponašanja koji se mogu aktivirati bez svjesnog prisjećanja na događaj iz prošlosti.

Primjerice, ako smo tijekom odrastanja često doživljavali kritiku, nečije nezadovoljstvo ili nepredvidive reakcije, možemo postati posebno osjetljivi na ton glasa, izraz lica ili situacije u kojima osjećamo da nekoga razočaravamo.

Život žena leđa Foto: Shutterstock

U tome sudjeluju različiti dijelovi mozga. Amigdala pomaže prepoznati emocionalno važne podražaje i moguće prijetnje, dok hipokampus sudjeluje u stvaranju i povezivanju sjećanja s kontekstom u kojem su nastala. Živčani sustav pritom može pokrenuti tjelesnu reakciju prije nego što svjesno uspijemo razumjeti što nas je uznemirilo.

Zato možemo razumom znati da se nalazimo u sasvim drugačijoj situaciji, s drugom osobom i u drugim životnim okolnostima, a ipak osjetiti poznatu napetost, strah, ljutnju ili potrebu da se povučemo.

Naš um zna da je danas drugačije, ali naučene reakcije ne mijenjaju se uvijek samo zato što smo nešto razumjeli.

Vratimo se našim prijateljicama.

Foto: Shutterstock

Možda bi jedna od njih, kada bi imala priliku zastati i istražiti što se u njoj događa, otkrila koliko joj je važno osjećati da je prihvaćena i da nije ostavljena po strani.

Možda bi druga otkrila koliko joj je teško kada osjeti da netko od nje nešto očekuje, koliko joj je važno imati vlastiti prostor i koliko je umara osjećaj da mora biti odgovorna za druge.

Ali to su tek mogućnosti. Njihove stvarne priče ne možemo znati dok im ne damo prostor da ih same otkriju.

Upravo zato mi je u radu s dijelovima osobnosti važno ne zaustaviti se samo na ponašanju koje vidimo izvana.

Ne pitamo se samo zašto se netko ljuti, povlači, inzistira ili odbija. Zanimaju nas i dijelovi koji se pojavljuju u tim trenucima. Što pokušavaju izraziti? Što im je važno? Što možda još uvijek pokušavaju zaštititi?

Foto: Shuterstock

Jer ponekad dio nas koji se ljuti zapravo nosi osjećaj povrijeđenosti. Dio koji se povlači možda pokušava izbjeći ponovno iskustvo pritiska. A dio koji stalno traži bliskost možda se boji da će izgubiti odnos.

Ne znači da je svaka naša reakcija posljedica prošlosti niti da je svako ponašanje potrebno opravdati prošlim iskustvima. Ali kada počnemo istraživati što se događa ispod površine, možemo dobiti puno potpuniju sliku sebe i svojih odnosa.

Možda tada prestanemo svaku situaciju doživljavati kao još jedan dokaz da nas netko ne razumije, ne poštuje ili ne voli dovoljno.

Možda počnemo prepoznavati što se u nama aktivira i dobivamo priliku odgovoriti drugačije.

Foto: Shutterstock

Ne možemo promijeniti ono što smo nekada proživjeli. Ali možemo početi stvarati drugačiji odnos prema sebi i svojim reakcijama danas.

I zato Vas želim pitati: Jeste li ikada primijetili da Vas nečije ponašanje pogodi toliko snažno da ni sami ne razumijete zašto?

Da se u jednom trenutku povučete, naljutite, počnete se braniti ili imate potrebu nešto dokazivati, a tek kasnije se pitate što se zapravo dogodilo?

Možda nije sve samo u toj jednoj situaciji. Možda je ona dotaknula nešto što u sebi nosite već dugo.

Ponekad upravo takvi trenuci postanu prilika da upoznamo sebe na dubljoj razini.