Kad kažem "volim te" mislim da volim koliko se trudiš da se osjećam kao središte tvog života, da želiš da budem sretan i da od mene nikad nećeš očekivati isto. Volim moć koju imam nad tobom, tvojom dobrotom, volim zadovoljstvo koje mi pružaš kada se osjećam velik u usporedbi s tobom, malom i beznačajnom. Sviđa mi se osjećaj kada o tebi razmišljam kao o slabom, ranjivom, pre emocionalnom biću, i volim te gledati s visine zbog tvoje dječje nevinosti i lakovjernosti.
Volim način na koji se osjećam znajući da se, korištenjem gaslightinga, ono o čemu želiš razgovarati ili se baviti nikada neće dogoditi, i volim ovu moć zbog koje se osjećaš ludom. Volim što stalno smanjuješ očekivanja vezana uz mene i onoga što sam ti u stanju pružiti, dok ja povećavam očekivanja za tebe.
Sviđa mi se kako je lako zadržati tvoj fokus na ublažavanju moje boli, i da, bez obzira na to što radiš, nikada me nećeš učiniti da se osjećam dovoljno dobro, dovoljno voljeno, dovoljno poštovano, dovoljno cijenjeno...
“Volim te” znači da volim način na koji se osjećam kada si sa mnom, točnije, smatram te dijelom imovine koju posjedujem, svojim vlasništvom. Poput vožnje skupim automobilom, volim u kojoj mjeri poboljšavaš moj status u očima drugih, dajući im do znanja da sam najbolji. Volim misliti da su drugi ljubomorni na moju imovinu.
Volim te natjerati na uporno dokazivanje ljubavi i odanosti. Volim što mogu voljeti sebe kroz tebe, a također te volim mrziti zbog svoje "potrebe" da se u bilo čemu oslanjam na tebe ili bilo koga. Čini se da me osjećaj prezira prema tebi štiti od nečega što mrzim priznati, da se osjećam potpuno ovisan o tebi kako bi "hranila" moj osjećaj superiornosti i održavala iluziju moći živom u mom umu.
Za kraj, psihologinja Athena Staik poručuje: 'Narcis vas ne voli, ali ni vi ne volite narcisa jer je osoba u koju ste se zaljubili samo maska, ta osoba ne postoji. On je samo iluzija, i neće se promijeniti.'