Gaslighting
U engleskom jeziku postoji jedna jako lijepa riječ koju mi, u hrvatskom jeziku, nemamo. To je riječ gaslighting. Dobro, možda sama riječ nije lijepa jer je Google prevodi kao „vrstu psihološke manipulacije putem koje osoba teži posijati sjeme sumnje u ciljanu osobu ili u članove ciljane grupe, potičući ih da propituju vlastito sjećanje, percepciju i svoj zdrav razum“. U hrvatskom jeziku najbliže što imamo je fraza „činiti nekog ludim“.
Gaslighting je zaista jedna vrsta zaluđivanja koja „ciljanu osobu“ šokira jer je ono što čuje u velikom neskladu s njenom percepcijom. Taj nesklad je namjeran; nije riječ o međusobnom nerazumijevanju, nego o agresiji kojoj je cilj uništenje percepcije realnosti drugoga. Zvuči opasno? I jest opasno, ali jedino onda ako osobi koja ovu manipulaciju koristi vjerujete. Bolje rečeno, jedino ako u tu osobu imate povjerenja.
Negiranje tuđe percepcije, skretanje komunikacije
Gaslighting se temelji na negiranju tuđe percepcije, skretanju komunikacije, laganju i unošenju kontradikcije. Ako osobi koja to radi vjerujete, komunikacija može ići samo u dva smjera: u agresivno uvjeravanje u ispravnost vlastite percepcije ili u povlačenje i nesigurno pokušavanje opravdavanja.
U prvom slučaju trošite svoju energiju i zdrav razum na uvjeravanje, a u drugom je sjeme sumnje posijano, pa oslabljujete sami sebe sumnjom u vlastitu percepciju.
Puno su češće žrtve ovog destruktivnog obrasca žene. Prema mom mišljenju, to je zato što su žene u (vrlo nedavnoj) prošlosti imale znatno manja prava nego muškarci, pa su se njihova riječ i percepcija smatrale manje važnima. U najgorim primjerima, žene izložene ovakvoj vrsti slijepe agresije zaista završe u duševnim bolnicama ili, pod stare dane, sa znatnim gubitkom sjećanja.
Kad vas netko tretira kao da ste glupi ili ludi
Međutim, i dalje ne znači da su osobe koje su nosioci ovog destruktivnog obrasca u potpunosti loše ili zle. To samo znači da, uza sve kvalitete i talente koje potencijalno mogu imati, jedan destruktivan dio sebe nisu upoznali i nemaju ga pod kontrolom.
Kad vas netko tretira kao da ste glupi ili ludi, to čini iz jedne vrlo površne emotivne pozicije. Iz emotivne pozicije u kojoj vas zapravo nema - nema uvažavanja vaše perspektive, nema želje za razumijevanjem ili povezivanjem. Sve što postoji zapravo je obrana koja negira drugoga.
Iako će mnogi od vas ljude koji su nosioci ovog obrasca jednostavno nazvati zlima ili lošima, gaslighting je zaista obrana. I ova obrana, kao i sve obrane koje su u djetinjstvu neke osobe ili kasnijim traumatičnim iskustvima imale svoju svrhu, poslije postaje njeno nekontrolirano oružje usmjereno protiv drugih, naročito onih koji su joj bliski.
I kad je to partner...
Kao i svaki destruktivni obrazac, i ovaj može biti prisutan u cijelom rasponu - od vrlo malo do izrazito puno. Muškarac koji je kao dječak „praveći se lud“ izbjegavao majčine neshvatljive promjene raspoloženja i agresivne naredbe poslije će to, u većoj ili manjoj mjeri, činiti i u odnosu sa svojom partnericom kad god ga nešto u njenom ponašanju podsjeti na majku.
Što su traume izloženosti majčinoj emotivnoj nestabilnosti ili agresiji bile veće, to će i pokretača za primjenu ovog obrasca biti više. A ako je majčino ponašanje bilo izrazito traumatizirajuće, naročito u ranoj dobi dječaka, onda i sama činjenica da je partnerica žena može biti pokretač straha i agresije odraslog muškarca.
On je samo nositelj obrasca
Ovaj obrazac može nastati i zbog direktnog prijenosa: netko je činio ludim mene, pa ja činim ludima druge. Može nastati i zbog više vrsta izigravanja dječjeg povjerenja jer je u temelju ovog obrasca, zapravo, uništeno povjerenje. Nosilac ovog destruktivnog obrasca, u trenucima kad je njime obuzet, reagira bez povjerenja i bez poštovanja prema drugome.
Cjelokupnu percepciju drugoga odbacuje kao da ne vrijedi. Sve to čini da bi sačuvao postojeću pozitivnu percepciju o sebi jer ne postoji povjerenje da bi mu unošenje perspektive drugoga donijelo išta dobro.
Nosilac ovog destruktivnog obrasca zaista je samo nosilac: ne osmišljava ga sam i ne uzima svjesno ovo toksično oružje da bi drugima naškodio. To znači da je taj obrazac neka vrsta parazita na njemu samome jer ga ograničava u razvoju, krade od njegove emotivne inteligencije koja se može razvijati jedino u kontaktu s drugima, uz uvažavanje perspektive drugih, i to po mogućnosti, uz uvažavanje što je više moguće različitih perspektiva.
I što onda učiniti?
Nema ispravne perspektive, ni ispravne percepcije, svi smo subjektivni. Postoje samo percepcije koje komuniciraju i percepcije koje ne komuniciraju. A s osobom koja je nosilac ovog destruktivnog obrasca moguće je komunicirati jedino na vlastitu štetu jer susreta u komunikaciji nema. Smisao ovog obrasca upravo jest izbjeći susret, izbjeći kontakt, izbjeći komunikaciju u kojoj postoji dvoje.
Kad je ovaj obrazac aktivan, opasno je imati povjerenja u nosioca ovog obrasca. Ovaj se obrazac temelji upravo na iskorištavanju povjerenja, a naročito naivnosti. Stoga, ako imate osjećaj da vas netko čini glupim ili ludim, shvatite to ozbiljno. Osobito ako je riječ o partneru jer šok i nevjerica koju pri tom osjećate prisutni su s razlogom.
Ako vas netko uporno „pogrešno razumije“, kad ignorira temu razgovora i nameće nešto sporedno, ako imate osjećaj da vas ne vidi i ne čuje, odustanite. Odustajanjem dobivate puno. Dobivate natrag povjerenje u sebe i svoju percepciju stvarnosti koja nije i ne može biti jedina ispravna, ali može biti vaša i može biti sačuvana.
.png)
.png)
