U ritmu urbane svakodnevice sve više živimo u svijetu uma, ideja, interneta, društvenih mreža. Gubimo dodir s ritmovima prirode, s vlastitim tijelom i sa zemljom. Kad ste zadnji put stajali bosih stopala na zemlji? Ili ukopali ruke u zemlju sadeći biljke? Jeste li ikad zagrlili drvo?
Odvajamo se od zemlje umjetnim materijalima na potplatima svojih cipela, kotačima svih mogućih prijevoznih sredstava, asfaltom i mnogobrojnim slojevima civilizacije. Naše tijelo i svaka njegova stanica pamte i pohranjuju svaku emociju, nose u sebi stresove ili fizičke ozljede, no uporno nas i marljivo, samozatajno održavaju na životu.
Sjetimo li se ikad osjetiti zahvalnost prema svom srcu koje bez prestanka pumpa krv kroz naše tijelo ili svojim bubrezima koji neumorno pročišćavaju naše unutrašnje vode? Zaboravljamo da je i tijelo zemlja - njegova čvrsta struktura kosti i mišića, organa, kože; tijelo ima čvrst i opipljiv oblik.
Energija zemlje je snažna i daje nam čvrst oslonac. Uzemljiti se znači povezati se prvo s vlastitim tijelom, a potom u izravnom dodiru sa zemljom pustiti da njeno posebno energetsko polje upije sve naše negativne naboje. Uzemljivanjem ćemo pronaći ravnotežu, u osloncu zemlje obnoviti svoju snagu.
Kad god možete ukopajte se bosim stopalima u zemlju, pijesak, šljunak plaže ili jezera. Zamislite na trenutak da puštate korijene, povezujete se sa sve dubljim i dubljim slojevima zemlje. Možete li doprijeti tako duboko da osjetite bilo njenog srca, uskladite svoje vlastito srce s njenim otkucajima?
Prilika da se uzemljimo ima bezbroj i lako su dostupne. Šetati prirodom, grliti stabla. Saditi biljke, brati plodove, osjetiti zemlju u rukama. Plivati u moru, ležati na travi ili toploj stijeni, izložiti lice kapima kiše i dodiru vjetra.
Kad nas ružno vrijeme natjera da potražimo sigurnost svog doma, možemo meditirati o snazi zemlje koja svojim velikim srcem pulsira duboko pod našim nogama. Mi jesmo zemlja i dokle god znamo ostati uzemljeni, zadržat ćemo ravnotežu, zdravlje i snagu.
.png)
.png)
